Uvodeći u temu prisjetio se poznate Gibonnijeve pjesme u kojoj kaže „Moglo bi bit’, da je lakše umrit nego ljudima reć: oprosti“, kao i poznate izreke „Griješiti je ljudski, opraštati božanski“. Zbog svoje slomljenosti, jer smo povrijeđeni, često će nam se učiniti kako je opraštanje utopija, a osveta instinktivna pravednost. Nezacijeljene rane, frustriranost, bijes i mržnja povlače sa sobom mnoga tjelesna i duhovna oboljenja. Opraštanje ne samo da pomaže onome kome se prašta, već i onome tko prašta jer se oslobađamo ljutnje i okova prošlosti, a nerijetko dolazi do mnogih tjelesnih ozdravljenja, rekao je vlč. Žigman te uputio mlade da kada od srca istinski oproste tada prošlost ostavljaju u prošlosti. To ne znači da ćemo zaboraviti, jer ne možemo izbrisati svoje sjećanje, već ostavljamo po strani, oslobađamo se okova prošlosti kako bismo nove odnose gradili na novim temeljima.

„A zašto oprostiti?“, pitao je vlč. Žigman te pojasnio kako bi prvi razlog mogao biti jer Sotoni ne želimo davati uporišta u svome životu. Drugo – zbog vlastitog boljitka jer kada smo u svađi mi postajemo robovi te osobe, a da bismo se toga oslobodili potrebno je oprostiti. Treće – svjesni smo da ni mi nismo savršeni, nema na ovome svijetu savršene osobe koja je bez grijeha. Ako je meni potreban oprost i ja ga trebam dati drugome. Četvrti razlog – Kristovo praštanje. On je za nas platio otkupninu Bogu. Oprašta nam naš grijeh stoga smo i mi pozvani voditi se njegovim primjerom. Ta rekao nam je: „Besplatno primiste, besplatno dajte“.

Vlč. Žigman dotaknuo se i ključnog pitanja: „Kako oprostiti?“ Naglasio je zatim kako je teško oprostiti i ljubiti neprijatelja jer je to iznad naše pale ljudske naravi. Dao je zatim nekoliko  uputa što činiti na tom putu: moliti Gospodina za milost praštanja, donijeti čvrstu odluku da želimo oprostiti i da se ne želimo osvetiti, da oprost izreknemo Bogu u skrovitosti, ali potom i toj osobi, biti spreman više puta oprostiti. Kada nam je teško podignimo svoj pogled prema križu. U njemu je snaga oprosta. Gledajmo, slušajmo, meditirajmo i molimo nad Isusovim posljednjim riječima: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine koje slamaju naše okorjelo srce, poručio je vlč. Žigman. Susret je zaključen euharistijskim klanjanjem.