Po dolasku sudionika u večernjim satima uslijedila je sveta misa koju je predvodio studentski kapelan vlč. Mario Žigman, a koncelebrirao je vlč. Bošnjaković. U propovijedi je studentski kapelan najavio temu duhovne obnove te je istaknuo razliku između sreće i radosti.

Sreća je uvjetovana događajima oko nas, a radost je dublja, nadilazi trenutke prepreka i dolazi od Boga. Razbojnici koji žele ukrasti radost su naša neispunjena očekivanja, nesređeni ljudski odnosi i neispovjeđeni grijesi. Kao kršćani ne trebamo biti zabrinuti jer dolazimo na svoj izvor, u Bogu u euharistiji – rekao je.

Nakon mise i večere uslijedio je molitveni uvod u temu, upoznavanje s duhovnikom i slavljenje uz pjesmu. Svatko je imao priliku iznijeti svoja očekivanja, traženja, pitanja s kojima je došao i o kojima bi želio promišljati idućih dana.

Subotnji program duhovne obnove započeo je zajedničkom jutarnjom molitvom nakon koje je uslijedio prvi nagovor na temu suosjećanja kroz pet točaka. Prva od njih je vidjeti osobu koja pati, zatim prihvatiti da svi imaju radosti i poteškoće, treća truditi se razumjeti drugoga, staviti se na neki način u njegove cipele, četvrta točka pak je tolerirati nelagodu koja nastaje kada želimo nekome pomoći te posljednja – pridonijeti da se osoba manje pati i da bude radosna.

Nakon nagovora bila je prilika za osobno razmatranje, meditaciju, razgovor ili vrijeme u tišini. U poslijepodnevnim satima duhovna obnova nastavljena je drugim nagovorom na temu evanđelja o jednom Samaritancu u kojem su nazočni kroz 10 glagola promišljali kako biti čovjek jedan prema drugome. Navečer, prije svete mise, mladi su imali priliku za ispovijed i razgovor.

Misno slavlje predvodio je vlč. Bošnjaković, koji je u propovijedi, promišljajući na temelju lv 16, 23b – 28, govorio o važnosti susretanja Gospodina u molitvi, a potom je iz knjige 4 ljubavi izdvojio nekoliko misli o prijateljskoj ljubavi. Dan je završio euharistijskim klanjanjem pred Presvetim.

Treći dan započeo je nagovorom vlč. Bošnjakovića na temu evanđeoskog teksta prispodobe o milosrdnom Ocu, tijekom kojega su promišljali o postupcima mlađeg sina, oca i starijeg sina. Sliku oca voditelj je pojasnio je kroz pet glagola koji se spominju; otac ga ugleda, ganu se, otrči, pade mu oko vrata i izljubi ga. Nakon vremena za razmatranje ili razgovor, uslijedila je sveta misa.

Promišljajući o Isusovoj oporuci iz Iv 17, 20 – 26, vlč. Bošnjaković istaknuo je nekoliko misli, rekavši među ostalim da je Isus molio i za svakog od nas, što često zaboravimo jer razmišljamo kako se mi molimo Bogu, ali Bog se zauzima za nas. Kada pričamo drugima o Bogu i našim doživljajima Boga, svjedočimo što nam je on činio … Isus ne moli da svi budu isti jer smo svi neponovljivi, ali moli da budemo jedno. Sreća je npr. vidjeti djecu ujedinjenu, poštovanje između supružnika, dok s druge strane možemo biti i razjedinjeni, jedni između drugih, ali i u sebi, raspršenih misli, rastreseni. U tim situacijama ljubav Božja pomaže nam vratiti se sebi, ona je stalno u nama i to si trebamo osvješćivati.

Po završetku mise vlč. Bošnjaković se u ime svih zahvalio preč. Silviju Milinu, dekanu Senjskog dekanata i župnika u Svetom Jurju i Jablancu te svim župljanima za gostoprimstvo. U poslijepodnevnim satima mladi su zajedno obišli uvalu Zavratnicu, iskoristivši vrijeme za pjesmu, molitvu, kupanje i planinarenje.

U jutarnjim satima ponedjeljka 30. svibnja, slavljena je sveta misa. Vlč. Bošnjaković je u propovijedi govorio o služenju. Evanđelje dana, Iv 16, 29 – 33, oporuka je koju nam Gospodin ostavlja i kojom nas poziva na služenje. Kada drugima služimo na taj ih način ljubimo, a u nama taj čin budi radost. Iako je često potrebna žrtva, Gospodin nas poziva na služenje i sebe nam daje kao primjer – rekao je predvoditelj.

Da bi i sami iskusili tu radost, nakon propovijedi okupljeni su imali priliku ponoviti gestu koju je Gospodin učinio na Posljednjoj večeri i oprati noge jedni drugima.

Nakon misnog slavlja uslijedio je posljednji nagovor u kojem je vlč. Bošnjaković pojasnio kako u Bibliji na 2 mjesta postoji riječ litostrotos, u Pjesmi nad pjesmama (Pj 3,10) kada majka ovjenčava Salomona, a on sjedi na sjedištu od grimiza te u Iv 19, 13 kao mjesto, sudačku stolicu na koju je Pilat izveo i postavio Isusa. Slika je to Isusa, zaručnika, i zaručnice, Crkve, koji na dan njegove svadbe pokazuje koliko ljubi. Narod u tim trenucima viče raspni ga, ukloni ga, a Isus pokazuje vrhunac suosjećanja. On tolerira tu nelagodu, ne odustaje jer želi ublažiti patnju ljudi, njihovu sliku Boga koji sudi čovjeka, unatoč svemu tome on ustraje u ljubavi. Poruka je to i nama da što god napravili, kakav god grijeh učinili, Božja ljubav i dalje ostaje aktivna na nama i u nama – zaključio je voditelj obnove.

U poslijepodnevnim satima uslijedio je polazak za Osijek.