Duhovnu obnovu predvodio je fra Ilija Alandžak, franjevac koji je trenutačno na službi u Beogradu.

Duhovna obnova počela je molitvom trećeg časa. Potom se, uime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović pozdravivši srijemskog biskupa Đuru Gašparovića i svećenike. Podsjetio je kako je fra Ilija Alandžak već bio među njima i predvodio duhovnu obnovu, te da su dosadašnja iskustva veoma pozitivna.

Tema duhovne obnove bila je „Liturgija svećenika i vjernika“. Polazeći od značenja riječi liturgija i istaknuvši njezinu važnost, fra Ilija je skrenuo pažnju na važne točke vezane uz liturgiju, kao i na opasnost ako se ne ostane u okvirima koje zahtijeva liturgija. „Svećenički život teško je zamisliti bez liturgije. Riječ je o nečem neodvojivom. Svećenik nužno mora računati s liturgijom i na nju osobito paziti. Liturgija ne spada u red znanosti. Ona je prostor Božjeg djelovanja. Ako se o njoj dublje promišlja uvidjet ćemo da ona ostaje neizreciva, štoviše teško ju je definirati. To nas ne smije iznenaditi jer liturgiju trebamo promatrati kao Kristovo djelo, djelo koje od Njega dolazi i koje je sveto. U shvaćanju vrijednosti i veličine liturgije uvelike nam može pomoći razmišljanje Drugog vatikanskog koncila. Između svega nalazimo razmišljanje kako je liturgija vršenje Kristova svećeničkog djela. Za čovjeka vjernika liturgija je veoma važna jer je ona mjesto i prostor susreta Boga i vjernika. Ono što bismo trebali trajno preispitivati jest odnos između liturgije i vjere. Bog nas trajno poziva u zajedništvo s Njime i veoma je važno kakav ćemo odgovor pružiti. Odgovor treba biti obilježen vjerom. U tome duhu može se reći da je najdublja kriza liturgije obilježena nedostatkom vjere. A to se onda osjeti na svim područjima kao što je slavljenje liturgije, molitva, pobožnost,… Liturgija se obnavlja vjerom, a vjera se hrani molitvom. Čovjek današnjeg vremena i njegov način liturgijskog slavljenja često je pod znakom propitivanja. Liturgiju se zna dovesti do različitih krajnosti, od puke uniformiranosti propisa do pretjerane kreativnosti. Stoga treba bdjeti nad čistoćom liturgije kako ona ne bi bila ‘bez duše’. Liturgija se, ako je želimo ispravno shvatiti, treba proširiti i na naš svakodnevni život“, neke su od misli koje je izrekao je fra Ilija.

Nakon voditeljevog izlaganja, svećenici su imali priliku razmijeniti razmišljanje na temu liturgije, te iznijeti primjere i vlastita iskustva.

U sljedećem dijelu duhovne obnove bila je mogućnost za osobnu molitvu, kao i za sakrament pomirenja, nakon čega su se svi okupili u crkvi Svetog Jurja, mučenik na zajedničku molitvu i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.