Nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislava Markića, voditelja duhovnih vježbi o. Gregura i sve sudionike i sudionice na početku je pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina.

Sudjelovali su svećenici iz Njemačke, Velike Britanije, Irske, Luxembourga i Srbije, te trajni đakon iz Njemačke, dvije laikinje pastoralno djelatne u hrvatskim misijama u Njemačkoj te dvoje djelatnika Ureda iz Frankfurta. Ukupno je sudjelovalo 38 sudionika i sudionica. Tijekom duhovnih vježbi sudionike su pozdravili i ravnatelj te Kuće za duhovne vježbe u Leitershifenu dr. Christian Hartl i mons. dr. Alessandro Perego, koji je u Biskupiji Augsburg zadužen i za dušobrižništvo katolika drugih materinskih jezika.

U uvodnom je dijelu voditelj duhovnih vježbi salezijanac don Josip Gregur SDB podsjetio kako salezijansko geslo glasi „Da mihi animas, cetera tolle“ (Daj mi duše, drugo uzmi), te kako se tim sloganom sv. Ivan Bosco (1815.-1888.) vodio u svom pastoralnom radu za dobrobit mladih. Stoga je voditelj duhovnih vježbi nastojao u pet razmatranja produbiti smisao pojedinih riječi gesla: Daj (Da) – molitva; mi (mihi) – vjera; duše (animas) – čovjek; drugo (caetera) – cjelina; uzmi (tolle) – predanje.

„To geslo se danas možda doimlje nekako staromodno i jednostrano. Ali bivši vrhovni poglavar don Pasqual Chavez vidi u njemu i nadalje ´apostolsku mistiku´ Salezijanaca, to znači: zalaganje i duhovnost, tijelo i dušu. Papa Benedikt XVI. je u prigodnom nagovoru na Generalnom kapitulu 2008., koji se bavio baš tom temom, rekao: ´Tu je sadržana cijela osobnost velikog sveca (Don Bosca): duboka nadahnutost, kreativni duh i zalaganje, apostolska dinamika, neumorno trud, pastoralna hrabrost a pogotovo nesebično darivanje sebe Bogu i mladom čovjeku. Tema ´Daj mi duše, drugo uzmi´ koliko god zvučala jednostavno, ona, kad se ide malo dublje, otvara bitna područja naše duhovnosti i poslanja“, kazao je dodavši kako će u pet razmatranja o tome podijeliti svoje asocijacije.

„Što znači Daj? Tu se tematski nameće molitveni duh kao kontrast ljudskoj samodostatnosti i samodopadljivosti. – Mi, meni: Tko sam ja kao molitelj, što je identitet kršćanina, posebno dušobrižnik. – Duše: duhovna strana definira i pokreće čovjeka; ali on je duša i tijelo. – Ostalo: postoji li uopće ostalo ako se radi o utjelovljenoj duši čovjeka; tu se važno posebno osvrnuti na liturgiju. – Uzmi: Na početku stoji ´daj´, a sve se završava sa svakidašnjim, a pogotovo sa onim konačnim ´Uzmi´. Dobivanje i predanje uzdisaj su i izdisaj svega, pa tako i našeg bitka.“

U prvom razmatranju „Da – Molitveni duh“ istaknuo je kako smo pošli od ljudske hibridnosti i nevoljkosti biti o nekome ili nečemu ovisan. „Već i prvi ljudi postupaju po narodnom geslu „Uzdaj se u se i u svoje kljuse“. Dužnost nas kršćana jest upozoravati da čovjek nije stvoritelj nego stvorenje. Stoga je važno ukazivati na to da molitva ne ponižava već uzdiže čovjeka na partnerstvo s onim koji je ´Alfa i Omega´ svega bitka. Molba ´Daj mi duše´, konačno, ne sputava ljudsku inicijativu. Ona nas podsjeća da sve ovisi o Božjem blagoslovu.“

U drugom razmatranju „Mihi – Identitet i vjera“ voditelj je rekao kako je znakovito što je papa Benedikt XVI. poručio Salezijancima kad su na 26. Vrhovnom saboru 2008. razmišljali što za njihov identitet znači Da mihi animas: „U rascjepkanom i krhkom vremenu, kao što je naše, potrebno je prebroditi rastresenost i aktivizam i njegovati duhovan život u smislu dubinske mistike i solidne askeze. Time se hrani apostolski rad i to je garancija njegove djelotvornosti. U tome treba biti put k svetosti svakog salezijanca. Na to se mora usredotočiti odgoj novih zvanja i to mora biti svrha posvećenog života. Lectio divina i svakodnevno doživljena euharistija svjetlo su i snaga duhovnog života Bogu posvećenog salezijanca.“

U trećem razmatranju „Animas – Duh i tijelo – Čovjek“ istaknuo je kako je „Daj mi duše“ nekad preusko usmjeravalo na život poslije smrti. „Ali, kako je netko napisao, postoji i život prije smrti. Tu se naime i vodi borba za duše. Tijelo se nekad smatralo neprijateljem duše. Prenaglašavanjem tjelesnog mrtvljenja činilo je kršćansku duhovnost neprivlačnom, bezukusnom i odbojnom. U skladu s katoličkom tradicijom don Bosco je podjelu čovjeka na dušu i tijelo kompenzirao duhovnošću srca, simbolom ljubavi. Zato bi se danas reklo: Daj mi srce čovjeka, drugo uzmi, kad to dobijem imam ga cijelog. Ne da bi ga, kao ideologije, zadržao za sebe, nego da ga preda Bogu.“

U četvrtoj meditaciji „Caetera – Bitno i ostalo – cjelina“ istaknuo je kako se danas u psihologiji ističe pažljivost trenutka: čini i male stvari svjesno i s ljubavlju, jer samo ovaj trenutak ti je na raspolaganju. „Ništa drugo nas ne uči i liturgija: biti u stavu zahvaljivanja. U tom smislu treba prihvatiti i onu preporuku Prve poslanice Timoteju: ´Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom´ (1 Tim 4, 4-5)“.

U petom razmatranju „Tolle – Predanje“ posjetio kako je na početku na početku bilo riječi o ljudskoj oholosti, koja teško izgovara ona „daj mi“, a još teže joj pada da se zahvali. „Kršćaninu, međutim, nije teško moliti, jer zna da je sve dar Božji i njegov blagoslov. Nije mu zato ni teško izgovoriti taj predani ´uzmi´, znajući da Bog kad uzme stostruko vraća. Cijelo Don Boscovo geslo ´Daj mi duše, drugo uzmi´, proturječi modernom materijalizmu, afirmacija je vjerskog pogleda na život, a time i mudrost koja nadilazi naše kratkoročne prohtjeve, ciljeve i želje. Vodi nas slobodi djece Božje koju Isus naznačuje poznatim ohrabrujućim govorom: ´Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. (…) Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? (…) Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte, dakle, zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati´ (Mt 6, 25-33)“.

Mise je predvodio voditelj duhovnih vježbi prof. em. dr. o. Josip Gregur u utorak 7. ožujka u zajedništvu s voditeljem HKM Kempten fr. Josipom Dolićem i dušobrižnikom u HKM Nurnberg don Filipom Tomićem; u srijedu 8. ožujka s voditeljem HKM Hannover fr. Anastaziom Pericom Petrićem i župnikom katedralne Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu vlč. Mihaelom Sokolom, te u četvrtak 9. ožujka s voditeljem Hrvatske katoličke misije Regensburg vlč. Vladom Letinčićem i uz asistenciju trajnog đakona Mladena Svoboda iz HKM Ludwigshafen. U koncelebraciji su bili svećenici okupljeni na duhovnim vježbama.

Uz molitvu časoslova bilo je i pokorničko bogoslužje i križni put. Molitvu i pjevanje je animirao dušobrižnik u HKZ Stuttgart – centar fra Filip Mimica. Na kraju je svima zahvalio na sudjelovanju delegat vlč. Ivica Komadina.

Prof. em. dr. o. Josip Gregur, SDB