„Ako želimo ugoditi Bogu i postići velike milosti od njega, Bog hoće da to bude po presvetom čovještvu Krista koji je omilio Božjemu veličanstvu“, riječi su sv. Terezije Avilske kojima su svećenici opisali četiri dana duhovnih vježbi.

Voditelj duhovnih vježbi karmelićanin Vinko Mamić pokušao je svećenicima kroz šest razmatranja približiti upravo Krista koji je od malena rastao u duhu, mudrosti i milosti te naglasivši njegovu ljudsku narav, njegovo čovještvo, potaknuti sve prisutne da upravo u Objavi, a na poseban način u osobi Isusa Krista, traže onoga koji je poput nas ljudi, prošao sve kao i mi te koji se Ocu u njegovom planu spasenja stavio na raspolaganje i bio njegova svojevrsna logistika ovdje na zemlji. O. Vinko također je naglasio da je nužno truditi se upoznati Pisma te dopustiti Duhu Svetomu da po njima djeluje, kako bi svoje snage usmjerili na ono što koristi bližnjemu za njegovo spasenje.

Kroz duhovne vježbe svećenici su imali zadaću pogledati duboko u sebe te razlučiti je li njihova duhovnost svedena samo na formu, na obred, na odrađivanje određenih obrazaca ponašanja ili je ona zaista odraz osobnog odnosa s Bogom. Isus se u traženju odgovora, u uvjeravanju, u naučavanju trudio te to traži i od pastira koje je stavio u svoju službu.

Kroz nekoliko prispodoba u kojima se Isus na poseban način obraća farizejima, svećenici su također mogli i trebali postaviti sebi određena pitanja ne bi li lakše zaključili vodi li ih Duh Sveti u njihovom pastoralnom djelovanju ili su poticaj za djelovanje neki drugi, unutarnji ili izvanjski čimbenici.

Razmatranja, pobožnosti adoracije i krunice, euharistijska slavlja te razmjena mišljenja o pastoralnom djelovanju uvelike su pridonijeli uspješnosti ovih duhovnih vježbi, a svećenici smatraju kako se u svoju svakodnevicu, u pastoral s obzirom na službe koje su im povjerene, vraćaju duhovno ispunjeni i bogatiji.