Dvadeset godina od proglašenja svetim Leopolda Bogdana Mandića

Zagreb, (IKA) – Ovoga se listopada navršava dvadeset godina od proglašenja svetim Leopolda Bogdana Mandića, drugoproglašenoga hrvatskog sveca. Toga je kapucina svetim proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. godine. Bogdan Ivan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom. Bio je dvanaesto dijete u obitelji gorljivih katolika – Petra Mandića i grofice Karoline Carević. Sa 16 godina stupio je u kapucinsko sjemenište u Udinama, gdje je ostao dvije godine. Nakon toga odlazi u novicijat Bassano del Grappa, te dobiva redovničko ime Leopold, a prve zavjete polaže u listopadu 1888. Kad je završio studij filozofije, prelazi u Padovu na studij teologije, a za svećenika je zaređen u rujnu 1890. Kao mladomisnik želio je biti misionarom, ali mu to njegovi poglavari zbog lošeg zdravlja nisu dopustili. Stoga se posvetio ispovijedanju i molitvenim nakanama za postizanje jedinstva kršćana. Godine 1897. poglavari su ga uputili u Zadar, a uskoro ponovno u Veneciju. God. 1905. bio je imenovan vikarom samostana u Kopru, a kasnije premješten u Thiene, da bi od 1910. do 1914. bio direktor studenata i predavač patrologije. Za vrijeme I. svjetskog rata talijanska je vlada izdala naređenje kojim se pozivaju svi stranci u Italiji da prihvate talijansko državljanstvo, inače će biti internirani južno od Firence. Otac Leopold nije se htio odreći svoga državljanstva i hrvatske nacionalnosti odgovarajući na optužbe: “Krv nije voda, krv se ne može izdati”. Stoga je bio interniran, a po završetku rata vratio se u Padovu. Od 1918. do 1942. u Padovi je djelovao bez prekida kao ispovjednik te postao omiljen među vjernicima. Nakon pripajanja Rijeke Italiji 1923. godine samostan B.D.M. koji je pripadao hrvatskim kapucinima pripao je venecijanskim kapucinima. Tamo je bio poslan i fra Leopold da pripomogne kod ispovijedanja Hrvata. O. Leopold prihvatio je pun radosti odluku pretpostavljenih, no ugledni Padovanci tražili su od biskupa i kapucinskog provincijala njegov povratak, pa je ponovno vraćen u Italiju. U Padovi je kao revni ispovjednik i štovatelj Blažene Djevice djelovao sve do smrti 30. srpnja 1942. God. 1946. otvoren je informativni biskupijski proces za proglašenje blaženim, a 1963. svečani apostolski postupak. Iste godine preneseni su posmrtni ostaci s gradskog groblja u kapelicu blizu ispovjedničke sobice kapucinskog samostana u Padovi. Godine 1973. zaključen je postupak o herojskoj veličini njegovih kreposti.
2. svibnja 1976. papa Pavao VI. svečano ga je proglasio blaženim a svetim sedam godina kasnije papa Ivan Pavao II. Liturgijski spomen sv. Leopolda Mandića slavi se 12. svibnja. Hrvatska kapucinska provincija uzela je za svoga zaštitnika upravo sv. Leopolda, a obljetnicu njegova proglašenja svetim proslavit će cjelodnevnim klanjanjem pred Presvetim u istoimenoj crkvi u Dubravi u Zagrebu.