Na samome početku okupljene je pozdravio domaći župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar, OFM Conv.

Uvodeći u misno slavlje vlč. Ivan Vučak je napomenuo da se 4. lipnja slavi spomendan mučenika sv. Kvirina Sisačkog. „Želimo moliti njegov zagovor, molimo i zagovor bl. Alojzija Stepinca koji je posvetio ovaj oltar na kojem ćemo prikazati misnu žrtvu, gdje ćemo staviti dragom Bogu sve vaše nakane“, kazao je predvoditelj.

Nadovezujući se na misna čitanja, vlč. Vučak je poručio na početku homilije nazočnim vjernicima: „Mogli bismo smo se i mi danas staviti u ovo okruženje ljudi koji su okružili Isusa Krista.“

Napomenuo je da je važno imati svijest o tome da Isus zna što je svaki čovjek u određenom trenutku učinio, kako nekad, tako i danas. „Ne mogu njemu biti drugačiji“, kazao je.

Okupljenima je postavio pitanje: „Što ćemo Isusu dati?“. „Ono što je moj proizvod“, odgovorio je te objasnio, oslanjajući se na evanđeoski ulomak, da taj „moj proizvod“ ne pripada caru, a ni Bogu već isključivo „meni“ – osobi s imenom i prezimenom – s identitetom.

Istaknuo je da se pod tim pojmom „moj proizvod“ krije pojam „moj grijeh“. „Došli smo danas ovdje reći Isusu ‘evo ti moj grijeh’“, rekao je vlč. Vučak te poručio nazočnima da ako Isusu taj grijeh stave u ruke iz bazilike će izaći ispunjeniji. „Došli smo danas ovdje sa svojim grijehom i rekli smo na početku mise ‘Gospodine, ispovijedam se, kajem se i žao mi je’“, kazao je propovjednik.

Svaki vjernik ima svoj identitet – sliku i natpis na novčiću. Vlč. Vučak je, osvrćući se na sliku, kazao da je čovjek stvoren na Božju sliku.

„Kada dođem u situaciju da moram pokazati da sam Božja slika – hoću li biti careva, hoću li pokazati samo sebe, hoću li iz sebe samo iznijeti ono najlošije ili ću biti onaj čiji sam – Božji. Hoću li njega svjedočiti kao sv. Antun, kao bl. Alojzije Stepinac i kao sv. Kvirin Sisački? (…) Ako sam Božja slika, ako sam onaj koji je stvoren na sliku Isusa Krista, kako to mogu podati njemu? Tako da sam došao sa svojim jedinstvenim današnjim ‘ja’ ovdje“, rekao je vlč. Vučak.

Prisjetio se propovjednik tijekom homilije događaja koji se zbio 4. lipnja 1945. godine – susreta zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i predsjednika tadašnje Jugoslavije. Na tom susretu se bl. Alojzija tražilo da poda caru ono što caru ne pripada.

„On koji je bio u zatvoru i koji je znao što slijedi, došao je pred tadašnjega cara koji je imao vlast (…) život uzeti ili život sačuvati – ubiti ili sahraniti“, bez obzira na to „Stepinac je došao čvrsto i rekao“ da je njegova savjest čista. (…) Tada je on podao caru carevo, a Bogu Božje.

„Došao je na razgovor, bio je na razgovoru, tumačio je, razgovarao je, ali nikada se nije odrekao svojega Boga. Isusa Krista u kojega je toliko čvrsto vjerovao. Imao je nepokolebljivu vjeru. (…) ‘Uzmite sve, ali pokleknuti Sotoni neću nikada’“, kazao je vlč. Vučak osvrćući se na kardinala Stepinca.

Propovjednik je potom pročitao ulomak iz zapisa nekadašnjeg krašićkog župnika Vranekovića koji tematizira susret bl. Alojzija Stepinca i dječaka. Stepinca, u čijim su se džepovima nalazili bomboni te dječaka koji ih je bio željan. Vlč. Vučak je kazao da je taj dječak prozvao bl. Alojzija – Isusom s bombonima. „Zašto su zvali Stepinca Isus s bombonima? Zato što je bio slika Boga živoga! Kakva sam ja slika?“, pozvao je vlč. Vučak tim pitanjem na promišljanje te zaključio: „Evo, mi smo došli Isuse k tebi, učini da budemo tvoja slika u ovom svijetu“.

Na kraju euharistijskoga slavlja, svima je na dolasku zahvalio župnik Lotar, napose predvoditelju misnoga slavlja vlč. Ivanu Vučku te najavio nadolazeće događaje u sklopu Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu. Vlč. Ivan Vučak je potom u svom završnom obraćanju okupljenima izrazio želju da i „Stepinac dobije baziliku“ u Krašiću. Zahvalio je župniku Lotaru na pozivu, svima koji su hodočastili u Krašić na dolasku i pozvao sve one koji još nisu, da se odvaže.