Na početku propovijedi vlč. Ivan Devčić se osvrnuo na protekle dane Velikoga tjedna te klupe ispunjenje vjernicima. Rekao je da je to potvrda osnovne činjenice i definicije čovjeka.

„Čovjek je biće koje uvijek teži prema nečemu što još u konačnici ne posjeduje, biće komunikacije, odnosa. Biće, kako kaže sv. Augustin, čije je srce nemirno dok se ne smiri u Gospodinu. Pune klupe jučerašnjega dana i svih ovih dana potvrđuju upravo to, da čovjek nije sam sebi dostatan i da neminovno teži prema onome božanskome koje ga jedino može ispuniti.“, kazao je propovjednik.

Komentirajući odlomak iz evanđelja, usmjerio je vjernike na promišljanje o Uskrsu na drugačiji način. Istaknuo je da Uskrs nije samo dan u godini za kojeg se vjernici posebno pripremaju, nego je to stvarnost koja se treba živjeti svakoga dana.

„Uskrs treba uprisutnjivati svakoga dana i biti Uskrs drugome svaki dan. Kako taj Uskrs doživjeti danas, sada, svakoga dana? Kako odvaliti kamenje s naših grobova koje smo pošteno zapečatili i ne puštamo da svjetlost u njih uđe? Kako pustiti Svijetlo da nas mijenja?“, rekao je propovjednik.

Rektor je naglasio kako je u odgovaranju na ova pitanja potrebno ići ispravnim redoslijedom, počevši najprije od čovjeka da bi se došlo do Boga, a ne obratno. U tom duhu, potaknuo je vjernike da postanu radosni navjestitelji Kristova uskrsnuća te jedni drugima pomoć, snaga i poticaj u odvaljivanju kamenja s grobova njihova života kako bi u njih moglo ući uskrsno svjetlo.

Na kraju propovijedi zaželio je svima da ponesu s misnog slavlja tu istu radost koju će crpsti iz Euharistije – izvora i vrhunca kršćanskoga života, kako bi ju mogli podijeliti s drugima.