U koncelebraciji su bila još osmorica svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova, a posluživali su đakovački bogoslovi koji su započeli novu sjemenišnu godinu.

Uvodeći u misno slavlje biskup Ćurić je podsjetio da je katedrala majka svih crkava u nadbiskupiji te da je dostojno liturgijski slaviti obljetnicu njezina posvećenja u kojoj je bilo puno zadivljujućih susreta i slavlja i u kojoj se događa stvarni život nadahnut Božjom blizinom. „Stoga u molitvu večerašnjega slavlja uključujemo svu povijest i sav narod ove naše Crkve: njezine pastire, biskupe, nadbiskupa u miru Marina i nadbiskupa Đuru, sve svećenike, redovnike, redovnice i sav Božji narod.“ Biskup Ćurić se spomenuo i početka akademske i sjemenišne godine i đakovačkih bogoslova koji su sudjelovali u slavlju te posebice šestorice novih bogoslova.

U homiliji se spomenuo velike radosti koje je vladala u Đakovu zbog posvete katedrale 1882. godine te da su se svjedoci onoga vremena dičili njome i smatrali ju najrječitijim svjedokom prosvjete i uljudbe, čiji je završetak gradnje doživljen kao pravo povijesno postignuće u tadašnjim društvenim prilikama hrvatskoga naroda.

Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak biskup je rekao kako nam Isus svraća pozornost na življeno iskustvo vjere. „Istinski klanjatelji klanjaju se u ‘duhu i istini“’. Zapravo nas usmjerava prema razumijevanju i doživljaju vjere u kojoj se Boga štuje najprije životom – otkrivaju se djela živoga Boga, objava njegove neizmjerne punine i svemogućnosti u djela njegove ljubavi i spasenja za nas ljude.“

Govoreći o Strossmayerovoj katedrali koja je i danas na ponos ali prije svega crkva: „u kojoj nas sve upućuje na Božja djela spasenja, zapravo na istinu Božjeg saveza s ljudima – Božje objave i govora čovjeku; nije ostao tek ‘skriveni Bog’, već od samih početaka čovjeku iskazuje svoju ljubav i naklonost, očitujući znakove svoga zajedništva s nama ljudima.“

O značenju posvete crkve biskup Ćurić je rekao: „Znakovito i uzvišeno značenje posvete crkava ne iscrpljuje se u samoj građevini. Čuli smo apostola Pavla u 2. čitanju: ‘Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.’ Živa je zajednica Crkve u središtu, kao što nas i naslovnik naše katedrale u svojoj poslanici poziva: ‘Pristupite k Njemu, Kamenu živomu (…) pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom’ (1Pt 2,4-5), s riječima apostola Pavla koji podsjeća: ‘Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje’ (1Sol 4,3)“.

Naglasio je mons. Ćurić da spomen posvete katedrale također poziva na obnovu snage vjere, osobne i zajedničke, s važnim pitanjem: Kako danas gradimo zajednicu Crkve? Kako sudjelujemo u ostvarivanju njezina poslanja? te da ta temeljna pitanja očekuju praktičan, konkretan odgovor, posvjedočen osobnim zauzimanjem i djelima, prema mogućnostima i dinamici pastoralnog života i aktivnosti naših zajednica.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.