Prema običaju, franjevci su prije večernje mise dočekali dominikance pred vratima svoje crkve. Nakon pozdrava i čestitki koje su franjevci primili od subraće dominikanaca za svetkovinu njihova utemeljitelja, zajedno su svečano ušli u crkvu. Pred oltarom su zajedno otpjevali pjesmu „Serafski otac Franjo i apostolski Dominik, oni nas poučiše zakon tvoj Gospodine“. Uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio prior dominikanskog samostana u Dubrovniku fr. Tomislav Kraljević.

U uvodnoj riječi prior Kraljević je istaknuo da osim što slave svetkovinu sv. Franje također obilježavaju i osamsto godina prijateljstva između franjevaca i dominikanaca. Zahvaljujući sv. Franji i sv. Dominiku Crkva je dobila jedan novi elan, rekao je.

Spominjući 13. stoljeće kao stoljeće svetaca, na početku propovijedi o. Kraljević je kazao da se među brojnim svecima posebno istaknuo sv. Dominik, zatim sv. Toma Akvinski, pa sv. Bonaventura, teolog i mistik. Ipak je nedvojbeno najomiljeniji svetac 13. stoljeća bio sv. Franjo Asiški.

Podsjetio je i na njegov životni put. Sveti Franjo je rođen 1181. u Asizu u bogatoj obitelji. U mladosti je proživio život u buntovništvu i zabavama. Kasnije se pridružio vojsci da bi se okušao u stvarnoj borbi u kojoj je sve izgubio. Uznemiren bolešću i noćnim morama vratio se kući. Franjo se trajno iznutra počeo mijenjati okrećući se sve više siromaštvu kao svom trajnom izboru. Susret s gubavcem, za kojega je kasnije shvatio da je Krist, doveo je do još dramatičnije promjene u njegovom životu. Počeo je posjećivati bolesnike po bolnicama i ubožnicama Asiza. Dok se molio u crkvi sv. Damjana čuo je glas s raspela kako mu govori: „Franjo idi i obnovi moju Crkvu koja se ruši.“ Franji je trebalo vremena da shvati da se ne radi o određenoj zgradi nego o čitavoj Crkvi. Njegov život je nadahnuo milijune ljudi čak i izvan Katoličke Crkve.

Možemo mnogo toga reći o ovom najromantičnijem svecu, ljubitelju prirode, siromaštva, ljubitelju Crkve, pustinjaku, misionaru, utemeljitelju, mistiku, pjesniku, bratu svetcu – kazao je propovjednik. „Franjo je u siromaštvu našao djetinju slobodu da cijeni ljepotu stvorenja. U suosjećanju je pronašao nadahnuće da aktivno pomaže siromašnima i patnicima. U molitvi je pronašao snagu da u svijetu čini velike stvari za Boga.“

Na kraju je prior zaključio da od Franje mogu naučiti da siromaštvo rađa slobodu, suosjećanje rađa nadahnuće, molitva rađa posvećenost i predanje.

Svečano euharistijsko slavlje pjesmom je pratio zbor male braće.

Na kraju se svima prisutnima obratio domaći gvardijan fra Josip Sopta. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremama za slavlje, posebice braći franjevcima i dominikancima, kao i braći svećenicima. Zahvalio je i časnim sestrama i pjevačima te svim vjernicima.

Ususret blagdanu u crkvi male braće održana je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio fra Ivica Pavlović iz Samostana sv. Vlaha u Pridvorju. Svake večeri slavljena je misa s propovijedi. Prve večeri nakon mise izveden je glazbeni program „Salve Regina“ na kojem su nastupile Laura Hladilo Kocković, Sara Žuvela i Dijana Hilje. Druge večeri program „Laudato si’“ pripremile su Petra Jelača i Ivana Jelača, a treće večeri je moljen Obred preminuća svetog Oca Franje.