Bio je to jedan od 12  susreta na isto toliko tema “za ljudski i miroljubivi svijet” koje je organizirala “Zaklada Fratelli tutti” pod predsjedanjem kardinala Maura Gambettija, generalnog vikara Njegove Svetosti za Vatikan, a na kojem se okupilo tridesetak dobitnika Nobelove nagrade za mir i drugi prestižni predstavnici znanstvenog, akademskog, poduzetničkog, institucionalnog i svijeta sporta koji su zajedno radili na produbljivanju načela bratstva u pitanjima okoliša i poduzeća, u sportu te u informacijama i radu, u zdravstvu i u digitalnom području, obrazovanju, lokalnoj upravi i sigurnosti hrane. Perspektiva je to koju predlaže Papin dokument Fratelli tutti, a cilj je proizvesti prijedloge za bratskiji planet tako da se traže alternative ratovima i siromaštvu. “To se može”, izazov je #BeHuman.

Radove je predstavio Aldo Cagnoli zajedno s o. Enzom Fortunatom, koordinatorom Svjetskog dana djeteta koji će se održati 25. i 26. svibnja. Prije Papinog dolaska uslijedili su govori nekih govornika među kojima je i onaj Jody Williams, dobitnice Nobelove nagrade za mir i pratiteljice djece Zaklade Grad mira za djecu.

“Ovaj okrugli stol – kaže – rezultat je Papine velike intuicije, osluškivanja malenih”. “Važno je krenuti putovima, ako hoćemo sporim, ali neumoljivim”, navodi Cagnoli, podsjećajući da upravo to uči papa Franjo.

“Danas sadimo sjeme koje će, nakon što proklija, pomoći u stvaranju bolje kolektivne svijesti nego što smo mi odrasli pokazali.” “Željeli smo ponovno otkriti dječje srce u svakome od nas kako bismo kao odrasli doprinijeli društvu u kojemu vlada prijateljstvo, a ne rat i sukobi”, navodi kardinal Gambetti u svom pozdravu Papi dok je dr. Mariella Enoc, bivša predsjednica Bolnice Bambino Gesù, predstavila papi Franji projekt u izradi kojim bi se stvorile mreže skrbi dostupne djeci diljem svijeta, zahvaljujući sustavu telemedicine, a koji može predstavljati konkretan plod današnjeg događaja. Marco Impagliazzo, predsjednik Zajednice svetoga Egidija, snažno je apelirao da se ne navikavamo na rat i patnju brojne djece, prvih žrtava sukoba.

Zatim je započeo dijalog između Franje i djece koja su u pratnji svojih majki  pozdravila Papu, rukovali se s njim, sjedili pokraj njega, okružili ga, davali su mu svoje crteže ili rukotvorine. Prije Papina obraćanja djeca su mu otpjevala pjesmu o bratstvu isprekidanu pljeskom: “Ono što želimo je bratstvo, ako ga nemamo što će biti?”, pitala su djeca. Papa nije imao unaprijed pripremljen govor, već je dijalog započeo s Papinim pitanjem djeci: “Što je za vas sreća?”

Uslijedila su i dva odgovora: “Za mene je sreća u svijetu sa svi budu kao jedno, da smo kao jedna obitelj, Božja obitelj” te “Mir”, odgovarala su djeca.

Papa je zatim pitao: “Ali kako doći do sreće, gdje je se može kupiti?” Stigao je i odgovor djece: “Pomirenje”. Papa je dalje inzistirao: “Gdje se to može kupiti?” “Sreća se ne može kupiti, ona dolazi upravo od nas”, kaže dijete koje je za uzvrat dobilo “Bravo!” od Pape koji je odgovorio: “Ali ako se sreća ne može kupiti, kako ja mogu biti sretan?” Djeca su odgovarala: “Kad je svima dobro”, “Kad se pomirimo” i opet: “Lijepim riječima”. Zatim je papa Franjo postavio još jedno pitanje: “Ako netko vrijeđa drugoga, može li on biti sretan?” Uslijedio je jednoglasan: “Ne!” I onda još odgovora: “Sretni smo što smo zajedno” i “Što što smo u kontaktu s Bogom”.

“Sada ću postaviti vrlo teško pitanje, slušajte pažljivo. Kako možete ostati u kontaktu s Bogom?”, pitao je Papa. “Tako da se molimo svaki dan”, odgovara dijete. I još jedan odgovor: “Ljubav”. No Papa pita: “Hoćemo li biti sretni ako se međusobno svađamo? A ima li sreće u ratu?” Dječjem ne, Papa je poručio da je sreća u miru. I nastavio je: “Ima djece koja su u ratu. Djeca, ponekad, nemaju što jesti, djeca se boje bombi, loših stvari… ali ako je dijete iz ovog dijela rata (pokazuje na jednu stranu), drugi s ove strane rata (pokazuje na drugu stranu) – slušajte pitanje – jesu li oni neprijatelji?”. “Ne – odgovara netko – jer nisu oni krivi ako je rat”. A drugi: “Jer su svi obitelj.” “Da biste izbjegli rat, morate dijeliti mir s ljubavlju.”

Nakon ovoga dijaloga s Papom, jedno dijete ga je zamolilo da se pomoli za njegovu baku. Molba je bila prihvaćena i Papa je potaknuo djecu da svi zajedno izmole Zdravomariju za sve bake i djedove. “Živjeli djedovi i bake, živjeli djedovi i bake”, uzviknuo je Papa. Dijalog, prekinut na trenutak, nastavio se drugim pitanjem. Dijete je pitalo kako postati prijatelji. “Prije svega, moramo misliti dobro o drugima”, odgovara Papa. “Ako netko misli loše o drugome, može li biti prijatelj?” Zatim je Papa rekao da im ne želi dosađivati s previše pitanja i zahvalio je djeci na sudjelovanju.

Program se dalje nastavio u Papinoj nazočnosti. O. Enzo Fortunato dao je Papi znak koji su organizatori ovog dječjeg okruglog stola htjeli donijeti: to je knjiga Evanđelja oca Pina Puglisija, ista ona koja je pronađena netaknuta u njegovoj grobnici. Evanđelje je, dodaje pater Fortunato, “znak koji nas podsjeća da ako smo prožeti Evanđeljem možemo promijeniti svijet”. Posebno značajan trenutak bio je čitanje Deklaracije o bratstvu, potpisanu od “djeca cijeloga svijeta” i pripremljene preradom priloga koja su napisala djeca. Javlja se njihova velika želja da žive u svijetu kao braća, različita, ali složna. “Naši nas korijeni podsjećaju da unatoč raznolikosti, svijet u kojem živimo, ljubav je jedini plod koji nas može učiniti istinski sretnima”, čita se u Deklaraciji. Djeca vjeruju u snove i također pozivaju odrasle “da posade sjeme nade, da niknu djela nježnosti”, jer oni to ne mogu sami. “Pomozite nam da ostvarimo ove naše snove u boljem svijetu, gdje imamo mogućnost budućnosti, a da budućnost postupno ne uništava sve naše snove. Putujemo zajedno s vama odraslima, koji nas pratite, tim putem mira i razumijevanja, bratstva i rasta, prihvaćanja i nade”.

Na kraju susreta Papa je stavio i svoj potpis na kraj teksta Deklaracije. Ali dječji okrugli stol još nije gotov. Voditelj je pitao papu Franju da objasni zašto je toliko želio da dan za njih bude ovako zamišljen. “Čovjek misli da je budućnost čovječanstva u odraslima koji mogu to, ono, ono drugo, odgovorio je Papa, međutim, to nije tako. Budućnost čovječanstva leži u dva kraja: u djeci i u starijima. Kad djeca sretnu bake i djedove, to je lijepa stvar, a mi moramo brinuti o starcima, bakama i djedovima. Stariji daju mudrost i to pomaže djeci u rastu i razvoju. Ali postoji još jedan razlog – navodi dalje Franjo – citirajući jednog duhovnog pisca koji je rekao ‘da je želio biti u naručju Božjem kao dijete u naručju svoje majke’. Dijete koje sigurno spava jer se osjeća zaštićeno”. I papa Franjo je zaključio: “Mi s Bogom moramo biti takvi: sigurni u Božjem naručju kao dijete u majčinu naručju”. “Hvala vam puno i vidimo se uskoro”, pozdravio je papa.

No, Papi nije bio lako izaći iz sobe: nastavio se dijalog s djecom koja su ga držala za ruke, osobno ga pozdravljajući te povjeravajući mu svoje misli i potrebe.