Generalni tajnik Papinske akademije za život o palijativnoj skrbi

Simpozij o temi “Prema narativu nade: Međunarodni međuvjerski simpozij o palijativnoj skrbi” organizirala je Konferencija kanadskih katoličkih biskupa u suradnji s Papinskom akademijom za život.

Palijativna skrb nadilazi tradicionalni medicinski pristup usmjeren isključivo na liječenje bolesti i obuhvaća holističku metodu koja se bavi fizičkim, emocionalnim, duhovnim i društvenim potrebama.

Osvjetljavajući ovaj sveobuhvatni pristup skrbi, mons. Pegoraro rekao je da je to jedini način da se osigura neotuđivo dostojanstvo svake osobe i da se ono poštuje u svakom trenutku njezina života.

“Palijativna skrb nije samo upravljanje boli i simptomima”, rekao je mons. Pegoraro u razgovoru za Vatikanski radio, “već se tu radi o prepoznavanju cjelovite osobe i pružanju skrbi koja poštuje njezino dostojanstvo i ljudskost.”

Prije više od sedam godina Papinska akademija za život pokrenula je projekt “PallLife” kako bi istaknula važnost palijativne skrbi u cijelom svijetu. Mons. Pegoraro objasnio je da je ova inicijativa potaknula izdanje “Bijele knjige” koja zagovara palijativnu skrb, s ciljem održavanja njezinog razvoja i dostupnosti na globalnoj razini.

“Suradnja s raznim subjektima, poput Kanadske biskupske konferencije i s biskupom Noelom Simardom, potaknula je kulturnu i društvenu potporu palijativnoj skrbi, odražavajući prijeko potrebnu sinergiju između crkvenih i medicinskih napora“, nastavio je mons. Pegoraro.

Također, mons. Pegoraro ukazao je i na važnost davanja prioriteta kvaliteti pacijentovog života, rekavši da je “u slučaju terminalne bolesti, etički odgovor pružiti utjehu, ublažiti patnju i pružiti podršku pacijentu i njegovoj obitelji. Takav pristup u skladu je s učenjem Crkve koja se zalaže za svetost života i suosjećajnu skrb za one koji su ranjivi”.

S obzirom na poboljšanje palijativne skrbi u nadolazećim godinama, mons. Pegoraro pozvao je na povećanje obrazovanja i zagovaranja za promicanje palijativne skrbi u cijelom svijetu.

Rekao je da postoji potreba da zdravstveni djelatnici, kreatori politika i društvo u cjelini shvate vrijednost palijativne skrbi i učinkovito je integriraju u zdravstvene sustave.

“Edukacija je ključna. Moramo osposobiti više pružatelja zdravstvenih usluga za palijativnu skrb i podići svijest o njezinim prednostima”, rekao je. “Štoviše, zagovaranje politika koje podupiru usluge palijativne skrbi ključno je kako bi se osiguralo da svatko ima pristup ovoj suosjećajnoj skrbi”, zaključio je mons. Pegoraro.

Cilj simpozija u Torontu bio je poticanje multidisciplinarne i interaktivne mreže za palijativnu skrb. Okupljajući biskupe, liječnike i stručnjake za palijativnu skrb, događaj je nastojao stvoriti stabilan okvir suradnje, poboljšavajući tako pristup palijativnoj skrbi u Kanadi i pružajući zajednički model za daljnje djelovanje.

“Ova je prilika vrlo zanimljiva jer imamo ljude iz cijele Kanade koji dijele svoja iskustva i stručnost”, istaknuo je Monsinjor. “Cilj nam je definirati okvir budućih aktivnosti na poboljšanju pristupa palijativnoj skrbi, informirati javnost i podržati inicijative koje stvaraju nadu za mnoge oboljele osobe i njihove obitelji.”

Na simpoziju je istaknuta i važnost međunarodnog i međureligijskog pristupa palijativnoj skrbi.

Mons. Pegoraro istaknuo je dobrobiti razmjene znanja i iskustava u različitim kulturnim i društvenim kontekstima i primijetio je da rasprave o sprječavanju eutanazije i potpomognutog samoubojstva, prisutne u zakonodavstvima raznih zemalja, naglašavaju potrebu za jačom kulturom palijativne skrbi i sviješću.

“Razumijevanje rasprava i inicijativa u palijativnoj skrbi na globalnoj razini ključno je”, rekao je. “Ovaj međunarodni pristup omogućuje nam učenje iz različitih konteksta i promicanje univerzalne perspektive o palijativnoj skrbi.”

Crkva, istaknuo je mons. Pegoraro, ima ključnu ulogu u zagovaranju i podržavanju palijativne skrbi, a Papinska akademija za život posvećena je promicanju palijativne skrbi kao ključnog aspekta zdravstvene skrbi.

“Naša nas vjera uči da se brinemo za bolesne i umiruće s ljubavlju i suosjećanjem. Uloga Crkve je poduprijeti inicijative za palijativnu skrb, pružiti duhovnu skrb i biti glas onih koji pate”, istaknuo je mons. Pegoraro.