Petir je između ostalog istaknula: „Veliki problem, vjerski progon, događa se u 38 država svijeta. Prema najnovijoj statistici to je jako ozbiljno i voljela bih da imamo malo više susjećanja i da nekako budemo djelotvorniji. Nama je u Europskom parlamentu trebalo gotovo godinu dana da donesemo rezoluciju o Siriji i Iraku dok ljudi tamo ginu.”

Naglasila je: Kršćane se ubijalo na dnevnoj razini, a spor je među europarlamentarcima bio oko toga da su stranu naše europredstavnice prozivale lijevo liberalne skupine riječima: Kako možete u naslov rezolucije staviti riječ ‘kršćani’?

Druga strana željela je izbaciti riječ ‘kršćani’ općenito iz teksta rezolucije govoreći da treba termin ‘kršćani’ zamijeniti terminom ‘vjerske manjine’, premda je bilo potpuno jasno da ono što se događa u Siriji i Iraku jest genocid nad kršćanima, naglasila je Petir.

No, isto su ovog Uskrsa učinili – nakon strašne tragedije u Šri Lanki – utjecajne političke osobe iz SAD-a nazvavši žrtve ‘slavitelji Uskrsa’, konstatirano je također u emisiji.

Dr. Kovač rekao je: Šri Lanka je bila poznata kao tolerantna zemlja s kulturom suživota različitih religijskih zajednica te je, stoga, tragično ubojstvo tolikih bilo, po njemu, iznenađenje.

Većina progonstva se zapravo događa u Africi, najviše u supsaharskoj Africi, bilo zbog plemenskih razloga bilo zbog pitanja diktature, pojasnio je. Iznio je i kako je prema svim podacima – koje obrađuje i humanitarna organizacija ‘Open Doors International’ – od 50 zemalja koje se istražuju u svijetu, njih 35 jesu većinski muslimanske zemlje te je to isto objektivan problem kada govorimo o progonu kršćana.

Sve više progonstva kršćana imamo i u budističkim zemljama, uglavnom zato što se te zemlje – smatra se – osjećaju ugrožene na razini njihovog identiteta, pogotovo kulturnog identiteta, od kršćanske vjere. Glavni im je problem, i glavni razlog progonstva kršćana, što preko kršćana te razne kulture vide Zapad. Napadajući kršćane napadaju ne samo kršćane u njihovoj vjeri, nego zapadnu kulturu.

Jedno od pitanja slušatelja za dr. Tanjića bila je njihova dvojba oko reakcije pape Franje na napad u Šri Lanki. Pojasnio je: Ja ne bih rekao da su njegove reakcije mlake. On o tome govori i Crkva se više puta očitovala, ali ono što je Papin cilj i ja to duboko vjerujem jest „da mi moramo sagledati cjelovito stvar i onda moramo vidjeti zapravo koji je naš cilj”.

„U konačnici naš cilj nije da optužujemo jedni druge i da zapadnemo u tu spiralu međusobnog optuživanja i mržnje, nego da nađemo izlaz iz takve situacije. Netko će reći da je to možda političko djelovanje, ali ja mislim da je djelovanje crkvenih pastira s jedne strane da naznače problem i s druge strane da nam ponude put izlaza.”

Neki su i u slučaju Asije Bibi zamjerili slično djelovanje, ali Sveta Stolica se – kako se izrazio – na mnoge načine kretala u tom području i gledala što učiniti.

No, dr. Tanjić ne smatra kako u tome području ne bi trebalo biti kritike – i da reakcija ne bi trebala biti snažnija i jača – ali trebamo imati povjerenje da Sveta Stolica i Papa znaju na koji način će reagirati i što je najbolje u tom trenutku.