Gostima je tom prigodom priređena okrjepa u ozračju bratskog zajedništva, susreta i razgovora prije početka euharistijskog slavlja.

Svečano misno slavlje u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću predvodio je biskup Medo. Suslavili su nadbiskup Zgrablić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Ante Sorić, gospićki katedralni župnik o. Marko Maglić, vojni kapelan u Gospiću vlč. Vitomir Glavaš te zadarski svećenici.

U riječima dobrodošlice zadarskom kleru i redovnicama biskup Medo istaknuo je da taj susret nije tek dan odmora i zajedničkog izleta, nego prije svega znak zajedništva Crkve, vjere, poziva i služenja.

„Crkva nije zbroj pojedinaca niti je svećeništvo privatni put pojedinca. Crkva je Tijelo Kristovo, a svećeništvo služenje u tom Tijelu. Redovništvo je proročki znak toga Tijela“, rekao je mons. Medo, naglasivši kako taj dan ima duboku vrijednost jer podsjeća da nitko ne živi svoje poslanje sam, nego svi sudjeluju u zajedničkom poslanju Crkve.

Govoreći o prvom čitanju u kojem prorok Ilija odlazi, a Elizej prima njegov plašt, biskup Medo istaknuo je kako se proročko poslanje ne prenosi samo riječima, nego zajedništvom života.

„Ilija i Elizej idu zajedno. Elizej ostaje uz njega i ne napušta ga. Kad Ilija odlazi, ostaje plašt – znak poslanja, odgovornosti i duha koji se prenosi“, rekao je mons. Medo, dodavši da su i svećenici te redovnici i redovnice primili svoj plašt ređenjem ili zavjetovanjem.

„To nije plašt časti ni znak vlasti nad drugima, nego plašt služenja i odgovornosti za druge. Taj plašt nije naš u smislu vlasništva, nego pripada Kristu i Crkvi. Nosimo ga vjerodostojno onoliko koliko dopuštamo da u nama bude Kristov duh poniznosti, vjernosti, očinstva, strpljivosti i služenja“, poručio je biskup Medo.

Osvrnuvši se na Elizejevo pitanje: „Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?“, biskup je rekao da ga svaki svećenik, redovnik i redovnica trebaju nositi u sebi.

„Ne pitamo se samo gdje su naše aktivnosti, planovi, ustanove, župe, samostani i programi, nego prije svega: gdje je Gospodin? Je li on u središtu našega života i prvi razlog našega služenja, zbog kojeg ustajemo, propovijedamo, ispovijedamo, pohodimo bolesne, slavimo euharistiju, molimo Časoslov te nosimo umor i križ“, potaknuo je biskup Medo.

Rekao je kako svećenički dan i slični susreti odvode od svakodnevnih briga te vraćaju izvoru, a to je Bog.

„Ako izgubimo taj izvor, naše služenje postaje samo posao. Ako ostanemo povezani s izvorom, i ono teško, svakodnevno i skriveno postaje mjesto milosti“, istaknuo je.

Razmatrajući evanđeoski odlomak u kojem Isus usmjerava pogled prema Ocu koji vidi u skrovitosti, biskup je rekao da mnogo toga što svećenici i redovnici čine ostaje skriveno – njihove brige, rane i žrtve često nitko ne vidi, ali Bog vidi.

Upozorio je da je opasno mjeriti vrijednost služenja prema vidljivosti, pohvalama, uspjehu ili dojmu koji ostavljamo.

„Isus nas vraća na bitno: ne služimo da budemo viđeni, nego zato što smo povjerovali Kristu. Ne molimo da nas ljudi smatraju pobožnima, nego zato što bez molitve gubimo nit svoga poziva. Ne činimo dobro kako bismo ostavili dojam, nego zato što nas iznutra pokreće Kristova ljubav“, rekao je mons. Medo.

Istaknuo je da je služenje često najplodnije kada je najmanje vidljivo – u ispovjedaonici, uz bolesničku postelju, u tihoj molitvi za narod, u strpljivom slušanju, u ponavljanju istih riječi evanđelja i u prihvaćanju da ne moramo biti u središtu, jer je središte Krist.

Biskup Medo istaknuo je da je taj susret znak zajedništva od kojega Crkva živi.

„Biskupije nisu zatvoreni prostori, svećenici nisu osamljeni radnici, a redovničke zajednice nisu izdvojeni otoci. Svi pripadamo istoj Crkvi, istom Gospodinu i istom poslanju.

U svijetu koji često dijeli, Crkva je pozvana povezivati. U vremenu nepovjerenja pozvani smo graditi povjerenje, a u vremenu umora jedni druge ohrabrivati. Kad se lako zatvoriti u sebe, pozvani smo ponovno otkriti radost zajedničkog služenja“, poručio je biskup Medo.

Pozvao je na molitvu za obnovu u duhu vjernosti, zajedništva, poniznosti i služenja Crkvi.

„Budimo jaka srca – ne zato što smo jaki sami od sebe i što nemamo teškoća, nego zato što se uzdamo u Gospodina i znamo kome pripadamo“, poručio je biskup Medo, poželjevši da taj susret bude dan duhovne obnove i zajedništva te da ih Gospodin učini služiteljima koji Kristov plašt nose ponizno, vjerno i radosno.

Pjevanje na misi predvodio je zbor redovnica uz orguljašku pratnju vlč. Josipa Šimatovića.

Na kraju mise biskup Medo uručio je nadbiskupu Zgrabliću prigodan dar, a mons. Zgrablić zahvalio je domaćinima na srdačnom gostoprimstvu te izrazio radost zbog zajedništva i bratskog susreta dviju mjesnih Crkava.

Nakon mise povijest Gospićko-senjske biskupije predstavio je vlč. Josip Šimatović, prikazavši razvoj nekadašnjih Krbavske i Senjske biskupije kroz stoljeća do osnutka današnje Gospićko-senjske biskupije te njezin sadašnji pastoralni život i djelovanje.

Gospićki domaćini priredili su za zadarske goste ručak u Biskupskom ordinarijatu, nakon čega su sudionici posjetili rodnu kuću dr. Ante Starčevića u Velikom Žitniku. Na kraju su posjetili Pećinski park Grabovača, gdje su u špilji Samograd zapjevali „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata“, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.

FOTO Gospić: Održan 65. Svećenički i redovnički dan Zadarske nadbiskupije