Govor don Edvarda Punde uime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije
Foto: Silvana Burilović Crnov // Don Edvard Punda
Govor don Edvarda Punde uime svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije na kraju misnoga slavlja u subotu 9. srpnja u crkvi Svete obitelji u Solinu, na kojem je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua stavio metropolijski palij na ramena splitsko-makarskoga nadbiskupa i metropolita Dražena Kutleše, prenosimo u cijelosti.
U živom nam je sjećanju radosna vijest koja je prije dvije godine stigla u našu nadbiskupiju, da je papa Franjo imenovao mons. Dražena Kutlešu splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom. A prije dva mjeseca Sveti je Otac prihvatio odreknuće od službe mons. Marina Barišića, kome ovom prigodom zahvaljujemo za vjerno služenje ovoj mjesnoj i time jednoj Kristovoj Crkvi.
Toga je trinaestoga svibnja služenje i prisutnost mons. Kutleše među nama poprimilo novu, intenzivniju dimenziju kao u punom smislu pastira ove časne mjesne Crkve. Iako smo sve ove događaje svečano obilježili, danas je posebno svečan dan. Primanjem palija i ovim svečanim euharistijskim slavljem kao da je na neki način upotpunjeno poslanje koje ste, nadbiskupe Dražene, primili i koje je ova mjesna Crkva iščekivala.
Zanimljivo je da se o poslanju biskupa ne može promišljati bez da se misli o njegovu odnosu sa svećenicima. Jednako tako, naš odnos prema biskupu zrcali samu bit svećeništva. Htio bih u ovome smislu izreci dvije misli:
– Sveti Augustin kaže da su samo dvije stvari potrebne u odnosu svećenika prema biskupu: poslušnost i molitva. Njegove riječi vrijedne su promišljanja. Ništa nas ne može tako obnavljati i suobličavati Isusu Kristu kao poslušnost i molitva. Sretne li obveze: ono što se od nas traži, nama je na korist. Ne zaboravimo: onoliko koliko smo poslušni biskupu, toliko će i vjernici biti poslušni nama, zapravo toliko će nas ljubiti. To je tako logično, jer istinska je poslušnost pokazatelj da je Božja ljubav u središtu našega života.
„Poslušnost , kaže papa Franjo, nije disciplinska osobina, nego je slušanje Božje volje koja se razabire u povezanosti. Sam biskup može biti oruđe tog razlučivanja jedino ako i on sluša stvarnost svojih svećenika i povjerenoga mu svetog Božjeg naroda“.
– Dopustite mi, stoga, vrlo kratko i drugu misao: onaj tko je s Bogom čini volju Božju; u njoj ima sve, sve postiže i odmara se u njoj. Možda će zvučati paradoksalno, ali Crkva ne ide naprijed ondje gdje biskup i svećenici stižu na sve strane, nego ondje gdje biskup i svećenik imaju vremena – biskup za svećenike, svećenik za svoje vjernike. Da, to su biskupi i svećenici koji su s Bogom, biskupi i svećenici koji imaju vremena! Tako nevidljivi, a tako snažni.
Dragi nadbiskupe Dražene, voljom Božjom pred nama je dugo vrijeme zajedništva i suradnje. Neka to bude vrijeme života za druge, vrijeme u kojem ćemo hoditi zajedno u vjeri u Isusa Krista velikog i vječnog svećenika!
don Edvard Punda