Govor mons. Željka Majića na 90. redovitom zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Preuzvišeni oci nadbiskupi i biskupi, poštovani generalni tajniče Biskupske konferencije!

Na početku 90. redovitoga zajedanja naše Biskupske konferencije dozvolite mi da u svojstvu biskupa domaćina sve vas iskreno pozdravim i zaželim ugodan boravak u Banjoj Luci i plodonosan rad.

Stoga, srdačan pozdrav i dobrodošlica: Vama mons. Francise Asissi Chullikatte, apostolski nuncije u BiH.

Tebi mons. Tomo Vukšiću, nadbiskupe i metropolitu vrhbosanski i apostolski upravitelju vojnoga ordinarijata – predsjedniče naše BK

Tebi mons. Petre Paliću, biskupe mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelju trebinjsko-mrkanski – potpredsjedniče naše BK

Vama mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitatore za župu Međugorje,

Vama mons. Petre Štumpfe, biskupe Murske Sobote, podpredsjedniče i delegatu BKS,

Tebi mons. Ivo Martinoviću, požeški biskupe – delegate HBK.

Iskren pozdrav i Vama mons. Franjo, umirovljeni biskupe banjolučki kao i Tebi, od jučer umirovljeni pomoćni biskupe banjolučki, mons. Marko.

Tebi mons. Ivo Tomaševiću uz iskren pozdrav i velika zahvala za predani rad koji si uložio u pripremi ovoga zasjedanja.

Prije nego što kažem koju riječ o životu ove mjesne Crkve, želim još jednom zahvaliti svima vama koji ste jučer zajedno s nama molili i sv. Misu prikazali na nakanu da dobri Bog po zagovoru našega nebeskoga zaštitnika – sv. Bonaventure, blagoslovi ovu mjesnu Crkvu, kako bi i u ovim zahtjevnim vremenima bila vjerna Kristovom evanđelju i svojim životom svjedočila Božju ljubav prema svakom čovjeku, otvarala se životu i bila graditeljicom sretnije budućnosti.

Nemali je broj onih koji Banjolučku biskupiju percipiraju kao biskupiju u nestanku, o vjernicima ove mjesne Crkve govore kao ostatku ostataka. Istina je da statistički podaci idu u prilog ovakvom razmišljanju i govoru. Naime od predratnih oko 120 tisuća vjernika prošlu godinu zaključili smo s nešto više od 23 tisuće vjernika; više od 30 župa broji ispod 200 vjernika, a nemali je broj župa samo s kojom desetinom vjernika, a pet i ispod 10 vjernika. Zasigurno da ovi podaci gledajući po ljudsku ne otvaraju vrata realnom optimizmu. No, kada mi god u misao dođu ovi obeshrabrujući podatci, zahvalan sam na Milosti koja moj pogled upravlja na Krista Spasitelja koji bijaše prezren, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja; na njega koji naše bolesti ponese, koji je naš boli na se uzeo, i to sve dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava; na njega čije nas rane izliječiše. (usp Iz 53,3-5).

Stoga u tom pogledu koji snaži vjeru, zajedno sa svećenicima i povjerenim nam vjernicima želimo svjedočiti ljepotu suobličenja s Kristovim patnjama. Jer On će preobraziti ovo naše teško stanje i suobličiti ga Tijelu svome slavnome! I upravo u toj vjeri temelji se i naša nada da će isklijat mladica iz panja Jesejeva, da će izdanak izbit iz njegova korijena (Iz 11,1); da će jauke zbog umiranja nadjačati plač novorođenih.

Davno je veliki Tertulijan ustvrdio da je krv mučenika sjeme je novih kršćana. Tako isto i mi vjerujemo da će tolika prolivena krv mučenika ove mjesne Crkve roditi novim životom; da naši mučenici koji su bez zadrške svjesno prihvatili, da budu Božje zrno koje će biti bačeno u zemlju i istrunuti, neće ostati besplodno, da će Božjom milošću u svoje vrijeme roditi obilnim plodom te da će iz krvi, bola i pepela niknuti novi život, roditi se nova duhovna zvanja, za koja se ova Crkva svagdanje Bogu moli.

Za vrijeme službenoga pohoda Ad limina, u Dikasteriju za svete, dobili smo na uvid stanje pojedinih kauza. Banjolučka biskupija dobila je 9. prosinca 2014. godina nihil obstat – odobrenje Svete Stolice da povede dijecezanski proces za četvoricu svećenika ubijeni in odium fidei za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Odlučili smo se da po ovom pitanju radimo sustavnije i zauzetije, ali i da otvorimo proces i za in odium fidei ubijene svećenike i sestru redovnicu u Domovinskom ratu. Molimo sve vjernike da ovaj naš blagoslovljeni rad prate svojom molitvom.

Još jednom sve vas iskreno i radosno pozdravljam, želim vam ugodan boravak u Banjoj Luci i na Ordinarijatu. Nadam se da ograničenost naših kapaciteta neće biti otežavajući faktor za plodonosan rad ovoga zasjedanja.

Bog blagoslovio ovo naše zajedništvo i rad. Bilo sve na veću slavu Božju te duhovnu i svaku drugu korist povjerenim nam vjernicima.