Poštovane i drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji u srednjim školama, lijepo je školsku godinu započinjati s Vama. Dobro došli na ovu katehetsku ljetnu školu.

U ime svih nas među nama pozdravljam poštovanu gospođu profesoricu Dariu Kurtić, vršiteljicu dužnosti Ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje te sve više savjetnice za Vjeronauk u školi u Agenciji za odgoj i obrazovanje!

Jednako tako s radošću pozdravljam prof. dr. sc. mons. Ivicu Pažina, predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda i poštovanu prof. dr. sc. s. Theu Filipović, voditeljicu Povjerenstva za ovu Katehetsku ljetnu školu i višu savjetnicu u NKU za srednjoškolski vjeronauk!

Pozdrav i dobrodošlicu upućujem i vama, dragi predstojnici i predstojnice biskupijskih katehetskih ureda, vama veleučene profesorice i profesori predavači te voditeljice i voditelji radionica i vama poštovani predstavnici crkvenih i drugih medija!

Svake godine, kako se ljeto približava kraju, a vrata se naših škola iznova otvaraju, vi, vjeroučiteljice i vjeroučitelji srednjih škola, kao prvi zauzimate redove ove dvorane, kako biste se izbližega pripremili za godinu koja je pred nama. Stoga, na početku Katehetske škole, na poseban način vas, ali i sve koje sam naveo u pozdravima, iskreno i od srca pozdravljam u ime svih članova Hrvatske biskupske konferencije.

Naša Katehetska škola nosi naziv: Kultura škole – Vjeronauk – Pastoral škole. Drago mi je što smijem primijetiti da se ova Katehetska škola naslanja na katehetsku poruku s početka prošle katehetske godine, naslovljenu Kuća među domovima ljudi, čiji je posljednji dio progovorio upravo o kulturi škole i potrebi pastorala škole. Ne sumnjam da će predavanja i radionice ove Katehetske škole, ne samo nastaviti ta razmišljanja, nego ih i s različitih aspekata produbiti te ponuditi odgovore na mnoga pitanja pred kojima stojimo, a koji se odnose na novu stvarnost pastorala škole, još uvijek nedovoljno proučenu na našem pastoralnom i katehetskom, ali i odgojno-obrazovnom području. Dopustite mi u tom smislu samo nekoliko kratkih razmišljanja.

Kultura škole. Kultura je, naravno, sveobuhvatan pojam – kako nas u svojoj uvodnoj riječi za ovu Školu, a koja se nalazi u našoj pratećoj knjižici – podsjeća s. Thea Filipović. Toj je kulturi povijest temelj, ne istodobno i nužno norma. Kultura je izraz i lice sadašnjega načina života, ne samo mladih, nego i svih nas, a u sadašnjoj se kulturi života mogu već nazrijeti i crte lica budućnosti kulture koja će oblikovati živote nadolazećih generacija. Uzimajući u obzir odnos kulture svijeta i škole, često se može steći dojam da je kultura ta, koja na određeni način nameće i usmjerava djelovanje škole, koja onda učenike, među ostalim zadaćama, želi pripremiti za život u okviru kulture koju nosi budućnost. Kako bi bilo kad bismo danas, odnos kulture i škole samo nakratko postavili drukčije? A zbog toga postoje ovakvi skupovi i oblici trajne formacije!  Kako bi bilo kad se odgoj i obrazovanje ne bi mjerilo standardima kulture, nego kad bi se kultura mjerila i vrednovala prema standardima i kriterijima odgoja i obrazovanja? Upravo u tom pitanju, čini mi se, leže odgovori na pitanja što je zapravo škola: Je li ona samo recipijent izvanjskih kulturoloških i drugih vrijednosnih nazora, ili je ona stvarateljica vrijednosnoga sustava; mjesto izbora kvalitetnih sadržaja, znanja i spoznaja prošlosti i suvremenosti; mjesto dodira s umjetnošću i kulturnom baštinom; i mnogo toga drugoga?

Zanimljivo je u tom kontekstu čitati i poruku pape Franje o ulozi književnosti u formaciji ne samo svećenika, nego i drugih crkvenih djelatnika, a koju je objavio u srpnju ove godine. Dok on priželjkuje ponovno proučavanje starih, ali i novih pisaca, u čijim se riječima može naučiti slušati drugoga, ali i stalno propitkivati vlastiti život i put čovječanstva, u naše vrijeme, mnogi učitelji pa i didaktičari, na žalost, teško preko usana preporučuju djela starih i za povijest naše kulture veoma važnih hrvatskih pisaca i velikana duha. To načelno signalizira, kako je ustvrdio  austrijski filozof, esejist i kulturni radnik Konrad Paul Liessmann, ne samo pokleknuće sustava odgoja i obrazovanja pred sve manjim interesom učenika za čitanje, nego i reže korijene kulture na kojoj bi mladi trebali biti odgajani i odrastati, a time sustav sabotira i razvoj postojeće kulture, utemeljene na prošlosti. Toliko, samo kao primjer.

Vjeronauk u školi. Da je Vjeronauk u školi već etablirani predmet u našem sustavu, neupitna je činjenica. Da uvijek iznova pokazuje svoju otvorenost prema drugom i drukčijem, prema različitim aspektima kulture življenja, pokazuje i Kurikul za vjeronauk u osnovnim školama i gimnazijama iz 2019. godine. Upravo je stoga on daleko više ishodovnoga karaktera, utemeljen i podržan artikulacijom dugoročnih ciljeva, pri čemu iz vida ne gubi potrebne i nužne sadržaje koji moraju biti artikulirani u nastavi Vjeronauka. To, naravno, od vjeroučitelja iziskuje veliku kreativnost i stvaralačku moć. Ove su Katehetske škole namijenjene upravo tome, kako bismo uvijek iznova pronalazili novi govor o starim, uvijek vrijednim i trajnim sadržajima. Istražujući procese učenja, i mi postajemo svjesni da smisao učenja i poučavanja nije u tome da se sve što se poučava i zapamti! Sjećanje nije ploča na koju se sve može snimiti te, po potrebi, jednom naučeno samo iznova „izvući“ iz memorije. Učenici imaju pravo i nešto zaboraviti. Zaborav i sjećanje je uvijek međusobno povezana igra obrazovanja. Ipak, učiti samo ono što bi eventualno učeniku moglo zatrebati u budućnosti, premalo je. Vjeronauk pridonosi upravo onome što kultura škole: više znati i drukčije djelovati od samo nužnoga za budućnost.

Pastoral škole. I upravo u tome vidim snagu neotkrivenoga prostora, koji nam se nudi u pojmu pastoral škole. Zašto? Čini mi se da je upravo to mjesto na kojemu se – kao rijetko kada – može ostvarivati ne samo odgoj i obrazovanje za različite kompetencije, nego za samosvijest naših učenika: po pitanju vjere i njezinoga značenja za svakodnevno iskustvo života učenika, društva, a time i kulture škole, te kulture općenito. Koliko god je škola, a na poseban način nastava, izvor kreativnosti, ipak je ona – u didaktičkom smislu – uvjetovana i različitim principima.

Pastoral škole, koji će ići izravno prema srcu učeniku, ne zaboravljajući pri tom njegov um, njegove emocije, volju i čine, je mjesto u kojemu vjeroučitelj može pronalaziti nove prostore djelovanja, čime će i vjeronauk postati još važnijim aspektom života i kulture škole, ali će i Crkva na taj način više postajati dijelom života učenika. Upravo onako, kako to Crkva i jest: kuća među domovima ljudi, pri čemu je škola – kao cjelodnevni projekt – već uistinu postala u mnogočemu i dom našim učenicima!

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji! Želim vam dobar, uspješan i blagoslovljen početak nove školske godine koju na svoj način započinjemo ovom Katehetskom školom. Da bi mogao biti takav, potrebno je na ovom mjestu spomenuti i zahvaliti onima, koji će nam omogućiti takav početak. Riječi zahvale upućujem najprije Nacionalnom katehetskom uredu i Agenciji za odgoj i obrazovanje. Iskrena hvala voditeljici Povjerenstva Katehetske škole, prof. dr. s. Thei Ani Filipović, za sav trud oko strukture i ideja za sadržajni koncept Škole, dr. sc. Gordani Barudžija za svesrdnu pomoć oko pedagoških radionica, te Aniti Vranić, tajnici NKU HBK, za svu organizacijsku, ali i drugu podršku ovoj Katehetskoj školi! Od srca hvala djelatnicima Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, na čelu s preč. gospodinom mr. Ivanom Lukićem. Izraze zahvalnosti upućujem također mons. Zlatku Korenu, koji nam je omogućio da sutra ujutro u 8 sati možemo slaviti svetu misu u bogoslužnom prostoru ovdje na Kaptolu. Konačno hvala našim predavačima i voditeljima radionica. Uz iskreno hvala, želimo im i mnogo uspjeha u njihovim daljnjim nastojanjima.

A svima vama, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, neka ovi dani, kao i godina koja je pred nama, budu blagoslovljeni u privatnom, obiteljskom i profesionalnom životu!

Bog Vas blagoslovio i hvala Vam na pozornosti!

✠ Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki

predsjednik Vijeća HBK
za katehizaciju i novu evangelizaciju