Te dvije razine simbolički su predočene na poljima štita; gornja dva polja crvene boje zrcale univerzalnost i jedinstvo Božjega stvaranja i otkupljenja te Kristovu pastirsku skrb za povjereno mu stado. Razvidno je to u izabranim simbolima – kristogramima: lijevi se sastoji od prva dva slova grčkog pisma u riječi Krist hi-ro (grč. Hristos). Slovo ro – (ρ) često se prikazuje tako da podsjeća na pastirski štap, a slovo hi – (χ) da podsjeća na križ, predstavljajući Isusa Krista kao Dobrog Pastira svoje pastve, kršćanske Crkve.

S desne strane također je starokršćanski kristogram stiliziran od prvog i zadnjeg slova grčkog alfabeta, čije značenje nalazimo u Knjizi otkrivenja: „Ja sam Alfa i Omega – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar“ (1,8). Crvena boja oba gornja polja znak je preobrazbe cjelokupne stvorene stvarnosti koja je u Kristu, po Kristu i za Krista (usp. Kol 1,15-20) stvorena i spašena, da sve prispije do mjere uzrasta punine Kristove (usp. Ef 4,13).

Konkretna povijesna zbiljnost mjesne Crkve subotičke doznačena je u donja dva polja štita: prepoznatljivi lik sv. Pavla apostola, zaštitnika Subotičke biskupije, koga također nalazimo i u grbu drevnoga grada Bača, negdašnjeg duhovnog i administrativnog središta ove crkvene pokrajine te ujedno prve župe biskupa Slavka. Osim toga, sv. Pavao se i danas nalazi u službenom grbu Vojvodine, u polju koje ga označuje kao zaštitnika Bačke, kao i u grbu Bačko-Bodroške županije. Plava boja, među ostalim, označava odanost i istinu. Poput sv. Pavla, biskup je odani Kristov sluga, koji svoju službu prima ponizno, kao ničim zasluženi dar Kristova poziva.

Na razini tumačenja koje gleda zemaljske vrijednosti, obilježje u donjem desnom dijelu biskupskog grba upućuje na krajobraznu i zemljopisnu odrednicu; dvije valovite linije uklopljene u zelenu boju simboliziraju plodnu ravnicu i u njoj dvije rijeke – Dunav i Tisu, koje omeđuju Bačku te su prirodne granice Subotičke biskupije.

Slijedeći grb okomito, s lijeve strane naziremo boje hrvatske, a s desne mađarske trobojnice. Isus Krist utjelovio se u konkretni narod, njegovu povijest i kulturu. A svaka različitost zacijeljena je Kristovim križem koji je središnja spona biskupskog grba i povezuje sve elemente u jednu skladnu cjelinu.

Nakon trpljenja i smrti, Križ je uzdignut kao proslava i sjaji kao znak pobjede Uskrsloga, premda su rane i dalje vidljive (pet crvenih točaka na prikazu križa). Možemo nazrijeti u tome blaženi lik sv. Nikole Tavelića koji je zbog Kristova križa podnio mučeničku smrt. Time su u grbu doznačene dvije somborske župe o kojima je biskup Slavko skrbio do imenovanja.

Zaokruženost triju temeljnih boja – crvene, plave i zelene, postaje troplet krjeposti – ljubavi vjere i nade, pri čemu nije važno odakle se započinje jer na kraju ostaje to troje, ali je najveća među njima ljubav (usp. 1 Kor 13).

Grb je uokviren u prepoznatljivu sastavnicu biskupskoga reda – zeleni šešir s dvanaest resa. Ispod štita nalazi se napisano geslo na latinskom jeziku: „Per Christum et cum Christo et in Christo“, to jest „Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu“, početne riječi svečane doksologije (slavoslovlja) kojim se završava euharistijska molitva. U biskupskom geslu sadržan je sveukupni sažetak, odraz identiteta osobe i službe, ali je i poruka, poziv, molitva i poslanje, navodi u tumačenju biskupskog grba Dragan Muharem.