Trodnevni skup od 7. do 9. listopada organiziraju Hrvatski mariološki institut KBF-a u Zagrebu, Papinska međunarodna marijanska akademija i župa Sv. Jakova u Međugorju. Tim povodom emisija ‘Argumenti’ na HKR-u u četvrtak, 6. listopada, bila je otvorena pitanjem: Hoće li teolozi priznati Međugorje kao odjek Evanđelja?

Članica Papinske međunarodne marijanske akademije dr. sc. Valerija Kovač pojasnila je da su do sada ovaj kongres organizirali u drugim marijanskim svetištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tako da je ovo domaćinstvo jedna redovita aktivnost, ali ipak kada je riječ o Međugorju onda uvijek bude i nešto posebno, no oni ne mogu utjecati na vatikansku komisiju oko priznanje Međugorja rekla je s. Valerija i nastavila:

„Naš je vid proučavati ne samo ukazanja kao takva, u teološkom smislu – jesu li autentična ili nisu – to zapravo ni nije naša zadaća, nego da proučimo i iznesemo na vidjelo onu vrijednost Međugorja koja već toliko godina donosi plodove među vjernicima, a to je i marijanska pobožnost ali i vraćanje sakramentima i promjene koje se događaju u ljudima.”

Svoju je temu dr. Kovač, inače i profesorica KBF-a u Zagrebu, izabrala proučavajući Gospine poruke, u kojima često poziva na post i molitvu. O tome kaže:

„U njima sam prepoznala nekoliko aspekata; od povezanosti posta i molitve, zatim post vodi miru, povezanost posta i pokore, a također se govori o ‘postu koji treba voditi kršćanskom svjedočenju.”

„Zanimljivo, u jednoj poruci Gospa opominje da su neozbiljno i površno shvatili zapovijed posta”, rekla je s. Valerija i nastavila: Naravno, post je težak. Oni koji poste znaju kakvi se fizički napori trebaju proći, tako da se doista slažem i s fra Slavkom Barbarićem i s fra Antom Vučkovićem koji kažu – i koji to utemeljeno pokazuju – da je Međugorje ponovno oživjelo duhovnost posta i oživjelo, dakle, vjerski smisao posta koji je i u našem vjerničkom životu bio zaboravljen.

HKR-ov drugi sugovornik član Hrvatskog mariološkog instituta bibličar dr. sc. Daniel Patafta, također s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, govorio je i o kriterijima sv. pape Ivana Pavla II. za marijanska svetišta kao mjesta nove evangelizacije.

Objasnio je da je u njima posebno naglašen sakrament pomirenja, uz kateheze i primjerenu liturgiju, a baš Međugorje zaokružuje svu tu stvarnost. To se jako dobro može vidjeti i teološki i praktično, pastoralno, da je župa jako dobro, kvalitetno i stabilno vođena.

„Dakle, to je stabilan duhovni hod i ljudi koji dolaze od tamo – koji su rekli da su promijenili svoj život i da su se obratili – pokazuju da je to jedno mjesto posebnih milosti i da ti ljudi stvarno mogu započeti iznova. Ima puno primjera na različitim područjima života”, rekao je HKR-ov sugovornik.

I on je izdvojio onaj segment pape Ivana Pavla II. o marijanskim svetištima kao mjestima nove evangelizacije napominjući da su se svetišta do pape Franje nalazila pod Kongregacijom za kler, a on ih je stavio pod Kongregaciju za novu evangelizaciju, danas Dikasterij, a „ono stvarno u punini odražava ono što je i pokojni sv. Ivan Pavao II. zamislio; plodove kojima bi marijanska svetišta trebala pridonijeti novoj evangelizaciji.”

I osobita vrijednost Međugorja danas je – ističe dr. Patafta – što se hodočasnici vraćaju u svoje zemlje, uglavnom sekularizirane, i vraćaju se u svoja mjesta koja su Boga davno napustila.

Kao međugorski hodočasnik – i duhovno zvanje otkriveno upravo u tom hercegovačkom svetištu – govorio je vlč. Marijan Štingl, župnik Volodera, koji je do tamo i s biciklom, čak sedam puta, odlazio.

Prvi puta je 2008. godine otišao kao i toliki drugi, tek turistički, a svećeničko ređenje mu je bilo – nimalo slučajno, smatra on – upravo 25. lipnja 2016. godine na 35. obljetnicu.

„Moj poziv svećenički je vezan za Međugorje, ali prije svega za Blaženu Djevicu Mariju i vjerujem da je njezin prst dole u svetištu nekako bio poseban. Zato mogu reći da je moje zvanje međugorsko te uvijek odlazim tamo. Bio sam i prošlog vikenda s dva autobusa hodočasnika i polovica njih bila je prvi put ondje što govori da ljudi traže, žele nešto, a Međugorje im to može dati.”

Brojne dokaze je tražio od Boga – i primio ih je vlč. Štingl – da on stvarno ima svećenički poziv zato i može istaknuti da – citiramo – „Kraljica Mira mi je otvorila i srce i pamet da se to dogodi”.

Kao zaključak – gostujući na Hrvatskom katoličkom radiju – s. Valerija Kovač je rekla da ne postoje javne propozicije kad bi neko ukazanje bilo autentično. Za svaki pojedinačni slučaj formiraju se interdisciplinarne komisije koje sa više strana proučavaju fenomen i svako svetište prolazi svoj dug put do priznanja.

U Međugorju je do sada priznato sedam ukazanja. Sve drugo je još otvoreno i često se dogodi da Crkva odobri svetište – i u njemu se otada može hodočastiti i slaviti Boga i sakramente – a da se uopće ne govori o samim ukazanjima, podsjetila je članica Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI), ujedno i tajnica Hrvatskog mariološkog instituta.