U predavanju don Gregur je govorio o kozmosu i liturgiji. „U svemiru se odvija cijela drama, u njemu se događa prava liturgija o kojoj govori njemački katolički teolog isusovac Karl Rahner. Romano Guardini, filozof religije ne govori o kozmičkoj liturgiji, nego postavlja pitanja: tko sam ja u zajednici Crkve kad stojim, kad klečim, kad molim, zašto idem na misu do liturgije koja je izvor iz kojega istječe sva moja snaga. Friedrich Nietzsche u jednom svome djelu priča o bezumnom čovjeku i njegovoj svjetiljci kojom se zaputio na trg i traži Boga, te na kraju biva izrugan, a on u svojoj bezumnosti viče Mi smo ga ubili, vi i ja, mi smo njegovi ubojice. Ubojstvom Boga čovjek je u golotinji“, istaknuo je.

Citirao je i riječi drugog psalma Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Gospodina i Pomazanika njegova. Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. Mi ne razmišljamo samo o Bogu nego ga i slavimo na misi. Sveti Pavao kaže Ne živite kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni o života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. Moderni čovjek se ne želi klanjati. Samo onaj koji ljubi može drugoga upoznati. Mi spoznajemo sa srcem. Pravi centar kozmičke liturgije je Božja riječ koja je zadnja. U devetnaestom psalmu čitamo Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Prvi zadatak kršćana je liturgija. Liturgija je vrhunac Crkve. Ona počiva na tri stupa: činiti dobro, propovijedati i slaviti Boga“, naglasio je.

„Mladi ne vole ići na misu jer im je tobože dosadna; uvijek isto, kažu. Odgovorni reagiraju na to s jedne strane nastojeći učiniti liturgiju zanimljivom i zabavnom. Drugi tvrde da se time gubi smisao za Sveto i tako dugoročno čovjeka zapravo udaljava od vjere. Prvi gledaju na bogoslužje po mjeri čovjeka, drugi pak čovjeka po mjeri bogoslužja. Guardini je već 1918. kazao da se duh liturgije može oblikovati po Logosu ili po etosu. Logos je Isus Krist i on je smisao svega, a etos je pitanje morala. Logos je na prvom mjestu. Bogoslužje je u prvom planu. Klanjanje Bogu. Slavlje mora biti svečano, lijepo. Liturgija gleda Božju ljepotu. Bog je lijep. Tu onda dolazi cvijeće, lijepi ambijent i pjevanje. Liturgija je umjetnost, umijeće koje treba vježbati“, zaključio je.

Po završetku predavanja uslijedila su pitanja publike, a predavaču je zahvalio Akademskog kruga gosp. Ante Moro.