Hodočašće Požeškog dekanata u Godini bl. Jule Ivanišević

Pozdravljajući župnike i druge svećenike na čelu s prepoštom Stolnog kaptola Ivicom Žuljevićem te požeškim i novokapelačkim dekanom Brankom Šipurom i Goranom Mitrovićem, sestre redovnice i sve nazočne vjernike, napose hodočasnike iz Požeškog dekanata, biskup je rekao da se pridružuje dobrodošlici koju im je uputio domaći župnik Ivan Nikolić te je izrazio radost što s njima može biti hodočasnik bl. Juli Ivanišević u Starom Petrovom Selu.

Premda je ona rano otišla iz svoje rodne župe, njezina duhovna snaga bila je u svemu onome što je, osobito iz te crkve, ponijela u život, i njezina se povezanost s Bogom hranila krsnom milošću kojoj je ostala vjerna do kraja, do mučeništva, rekao je biskup. Dodao je da su došli na to hodočašće kako bi se podsjetili da je Crkva zajedništvo svetih, onih koji su u vječnosti i onih na zemlji, nebeske i zemaljske Crkve, te kako bi zagledani u bl. Julu i njezine susestre mučenice i oni poput njih u zemaljskoj Crkvi bili čvršće usmjereni prema nebeskoj Crkvi.

Naglasio je da na tome hodočašću osobito značenje ima krstionica u kojoj je bl. Jula snagom Isusova Duha preporođena na život vječni. Krsna preporođenost je ključ svega našega istinskoga vjerničkog života, ustvrdio je biskup, pozvavši sudionike slavlja da na hodočašću obnove svoju pripadnost Isusu Kristu u njegovoj zemaljskoj Crkvi, kako bi što hrabrije putovali prema nebeskoj. Zamolio je bl. Julu da moli s njima i za njih, i svakome pojedinom od njih i svima zajedno izmoli one milosti koje su im potrebne da budu vjerni svome krsnom pozivu i poslanju.

U propovijedi je biskup Škvorčević pozvao sudionike slavlja da u svjetlu naviještene Božje riječi otkriju pravo značenje njihova dolaska na hodočašće. Rekao je kako bi nas činjenica da su došli u Staro Petrovo Selo iskazati poštovanje bl. Juli, redovnici iz zajednice Kćeri Božje ljubavi, mogla navesti na zaključak kako bi netko morao biti redovnica ili neka druga značajna osoba da bi mogao postati blaženim ili svetim. Tumačeći prvo čitanje iz Knjige proroka Izaija, i podsjetivši da je to onaj prorok koji je bio svjedokom tragedije i poniženja svoga naroda odvedenog u babilonsko sužanjstvo, biskup je ustvrdio da je Bog dopustio spomenutu nevolju – ne da bi se narugao svom izabranom narodu – nego da bi njegove pripadnike podsjetio, i pojedinačno i zajedno, kako oni u svemu ovise o Bogu i da je on gospodar njihova života.

Na primjeru proroka Izaije i Ivana Krstitelja iz evanđelja, biskup je protumačio kako je svaki pojedini čovjek izvanredna pojava, jedinstvena i neponovljiva osoba, koju je Bog kao takvu pozvao u život i za nju namijenio svoj božanski plan. Obojica proroka o kojima govori Božja riječ otkrili su svoj pravi identitet polazeći od Boga, odnosno od Isusa Krista, napomenuo je biskup. Naime, različitost našeg života i poslanja prepoznajemo u susretu s drugima. Veličina Ivana Krstitelja je u tome što je istinski upoznao sebe tek kada je upoznao Isusa Krista, kad je u njem prepoznao Božjeg Mesiju, spasitelja čovjeka, ustvrdio je biskup.

Pojasnio je i način na koji se upoznaje drugoga, kazavši da se to zbiva povjerenjem, s polazišta vjere. Ivan Krstitelj je vjerom prepoznao u Isusu Kristu „Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta“, posvjedočivši da je on na svoj način puno ostvarenje onog jaganjca čijom su krvlju poškropljeni dovratnici na domovima pripadnika Božjeg naroda u onoj noći u kojoj si izašli iz egipatskog ropstva, i bili pošteđeni od pomora. Tako je predoznačeno da će Isus Krist, putem služenja i trpljenja poput starozavjetnog Sluge Božjega iz prvog čitanja, prolijevanjem svoje krvi i smrću na križu osloboditi sve ljude od ropstva grijeha i smrti.

Produbljujući govor o jedinstvenosti i neponovljivosti ljudske osobe u svjetlu naviještene Božje riječi, biskup je rekao: „Sa svakim čovjekom dolazi na svijet nešto novo što nikad nije postojalo, nešto što se pojavilo prvi puta i što je jedinstveno. Svatko bi od nas trebao nastojati da shvati, kako na svijetu još nije postojao netko tko mu je istovjetan i da u suprotnom ne bi bilo razloga da se pojavi na zemlji. Svatko od nas novo je biće pozvano ostvariti dovršenje vlastite naravi na ovome svijetu. U budućem svijetu nitko me neće pitati zašto nisam bio hrvatski kralj Tomislav, književnik Marko Marulić, fizičar Ruđer Bošković, svetac Nikola Tavelić ili neka druga povijesna značajna osoba, nego zašto u Hrvatskoj nisam bio vlastita osoba: Kata, Jula, Antun, Ivan, Marko, Ana! Otkrivamo snažnu životnu pouku utemeljenu na činjenici da su ljudi u spomenutom pogledu nejednaki i da zbog toga ne treba nikada tražiti da budu isti, uniformirani. Svi oni imaju pristup Bogu, ali svaki svojim putom. Naime, različitost ljudi, njihovih kvaliteta, sposobnosti i težnji predstavlja veliko blago ljudskog roda, pa tako i naše hrvatske domovine. Božja posvemašnjost povezana je s neizmjernim mnoštvom načina i putova koji dovode k njemu, od kojih je neki rezerviran za određenog pojedinca. Do svoga osobnog puta u pristupu Bogu mogu doći spoznajom moje posebnosti, vlastite kvalitete i životnih nagnuća. Utopiti se u opći društveni mentalitet i pomodarstvo te se ponašati po diktatu načela da se tako svi ponašaju, protivno je mojoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi koju mi je darovao Bog. U svakome postoji nešto dragocjeno što nema u nikome drugome“, zaključio je biskup.

Povezujući govor o jedinstvenosti i neponovljivosti ljudske osobe s bl. Julom, biskup Škvorčević je ustvrdio: „To je u svojoj obitelji shvatila mala Kata Ivanišević, rođena u Godinjaku u župi Staro Petrovo Selo, krštena u krstionici ove župne crkve sv. Antuna Padovanskog, gdje je zacijelo zahvaljujući obitelji otkrila svoju posebnost među jedanaestero braće i sestara, usudila se uz Božju pomoć vjerno do kraja, do u mučeništvo biti ono na što ju je on pozvao, ostala najdublje sjedinjena s Isusom Kristom i s njime postala u punini ostvaren čovjek, pobjednica za vječnost. Kakvog li izazova za nas suvremene građane Hrvatske, Europe i svijeta. Jula nam je primjer kako nikoga ne trebamo oponašati, nego prihvatiti i živjeti svoju izvornost, kao mladić i djevojka, oženjeni muškarci i žene, roditelji i članovi obitelji, u svom svakodnevnom poslu, u godinama starosti i bolesti, te svako stanje postojanja prihvatiti kao put Bogu, utemeljen u krštenju u kojem smo – kako tumači sv. Pavao u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima – uspostavljeni za ‘posvećene u Kristu Isusu, pozvane, svete’. Živjeti u skladu sa svojim krsnim pozivom, vjerno i dokraja u Crkvi kao zajednici vjere, nade i ljubavi snagom Isusova Duha, svjedočiti svoju pripadnost Isusu Kristu u svakoj osobnoj, obiteljskoj i društvenoj situaciji, to je naše poslanje. Sveci su ljudi koji su prihvatili sebe u svojoj malenosti, skromnosti i jednostavnosti, i Bogu otvorili sve prostore svoga života, da on bude prisutan svojom milošću i svojom snagom u njima. Vršeći naoko male, prezira vrijedne ljudske djelatnosti i poslanje oni postaju veliki po Bogu i u Bogu. To je ono što je bl. Jula izrazila svojim životnim geslom: ‘Želim služiti Isusu’, a mi u Požeškoj biskupiji nastojali ostvarivati tijekom 25 godina njezina postojanja pod geslom ‘Krist danas i uvijeke’“.

Biskup je pozvao sudionike slavlja da se i oni na hodočašću u staro-petrovo-selskoj župnoj crkvi, gdje je u krštenju snagom Isusova Duha probuđen duh male Kate Ivanišević za prava životna opredjeljenja, obnove u duhu vlastitog krštenja, izaberu ponovo Isusa Krista kao svoju sudbinu. „Nastojmo zagovorom bl. Jule prihvatiti svoje životno stanje u kojem god bili kao vlastiti put svetosti, svjesni da u svakome od nas postoji nešto neponovljivo Božje što trebamo živjeti kao njegov dar, put vlastite izgradnje i obogaćenja Crkve i Domovine u hodu prema punini postojanja u vječnosti“. Propovijed je biskup zaključio molitvom: „Bl. Julo, pomozi da nepokolebljivo vjerujemo Bogu i u najtežim životnim situacijama, da ostanemo vjerni Isusu Kristu u njegovoj Crkvi kao živi dio Božjeg naroda naše Požeške biskupije i svima koje susrećemo budemo primjer da se i u Hrvatskoj – unatoč svim poteškoćama – može živjeti dostojanstvo i veličina ljudskog postojanja“.

Nakon propovijedi biskup je sišao do krstionice u kojoj je krštena bl. Jula, postavljene ispod njezine slike i ondje predvodio obnovu krsnih obećanja. „Stojeći pokraj krsnog zdenca u kojem je bl. Jula bila preporođena vodom i Duhom Svetim te primljenu milost potvrdila krstom mučeničke krvi, odrecimo se Zloga i obnovimo svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu“, rekao je u uvodu. Nakon toga biskup je prošao crkvom škropeći vjernike blagoslovljenom vodom.

Na kraju slavlja biskup je rekao da su se ovom misom duhovno susreli s bl. Julom, koja je u toj crkvi i u svojoj obitelji počela duhovno rasti da bi mučenički posvjedočila vjernost Isusu Kristu. Istaknuo je da ju stoga želimo pohraniti u svoje srce, i u svakodnevnim životnim izazovima, problemima i poteškoćama imati pred očima njezin primjer i tražiti pomoć. Dodao je kako bi želio da svaki hodočasnik sa sv. Augustinom uvijek iznova sebe uvjerava: „Ako su mogli oni i one biti vjerni Bogu i postati sveti, zašto ne bi i ti, Augustine?!“

Ustvrdio je da je najveći Božji i nebeski blagoslov za Hrvatsku ono što će svaki od nas u jednostavnosti i skromnosti svog života učiniti da Bog može u njem djelovati i ostvariti svoju veličinu. Zahvalio je domaćem župniku Ivanu Nikoliću i njegovim suradnicima na gostoprimstvu. Zahvalio je dekanu Požeškog dekanata Branku Šipuri što je nastojao organizirati pjevače i ministrante svoje Župe sv. Ivana Krstitelja u Požegi, ali i što je nastojao potaknuti vjernike iz drugih župa Požeškog dekanata za sudjelovanje na ovom hodočašću, kao i svim drugim župnicima iz grada Požege. Također je zahvalio Goranu Mitroviću, dekanu Novokapelačkog dekanata na njegovu sudjelovanju. Na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov sa željom da ih prati ona Božja snaga od koje je živjela bl. Jula, te ih je potaknuo da nastave moliti za njezino proglašenje svetom, izvijestila je Požeška biskupija.