Hodočasnici iz Lurda slavili misu u crkvi sv. Leopolda Mandića u Padovi

Misu je predslavio generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo, uz koncelebraciju vojnih i policijskih kapelana te drugih svećenika.

U homiliji don Medo se osvrnuo na život sv. Leopolda. „Sveti papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983., u svojoj je homiliji prigodom kanonizacije Leopolda Bogdana Mandića rekao: ‚Sveti Leopold nije ostavio književna djela, nije očaravao svojom naobrazbom niti je osnovao
neki društveni projekt. On je bio samo jedan siromašan fratar. Njegova veličina je negdje drugdje: u žrtvovanju, u davanju sebe, dan za danom, tijekom cijelog svog svećeničkog života (tj. 52 godine), u tišini, diskreciji i poniznosti male ispovjedaonice‘. Pred Bogom veličina čovjeka mjeri se veličinom dobrote“, naglasio je.

„Prof. Enzio Franceshcini, rektor Katoličkog sveučilišta Sacro Cuore cijenio je oca Leopolda i ovako ga se sjeća: ‚Ispovijedao je do 12 sati dnevno zatvoren u maloj ćeliji od nekoliko kvadrata, ne obazirući se na bolest, hladnoću, vrućinu, umor, na neprekidan niz duša koje su dolazile k njegovim nogama s teretom svojih grijeha, boli i patnji. Dolazio je umornim koracima, ali uvijek brzo, duž uskog hodnika koji je vodio do ćelije, pobožno je ljubio svećeničku štolu, zatim bi sjeo u neku vrste fotelje gotovo nestajući, tako mali kakav je bio i strpljivo slušao, kao da je on grešnik. I dok je izgovarao riječi oprosta, njegove riječi gubile su svaku krutost i unosile ljepotu Božjeg milosrđa.‘ U godišnjaku kapucina iz Veneta 1923. godine piše: ‚Otac Leopold iz Castelnuova u poučavanju i propovijedanju ne uspijeva, spor na govoru i jako muca, slabe fizičke građe i niskog rasta. U sakramentu svete ispovijedi privlači mnoštva zbog svoje svetosti. Nadređeni su ga poslali u Padovu u ispovjedaonicu daleko od očiju ljudi. Sigurno je to za Leopolda bio jak unutarnjih duhovni stres.‘ Ali sveci su poslušni koliko god bilo teško“, istaknuo je.

Na kraju homilije, predslavitelj je izmolio molitvu sv. Leopoldu: „Mali sveti fratre Leopolde, bio si svjetionik milosrđa: grešnicima koji su ti prilazili omogućio si da osjete Božji zagrljaj i radost oprosta koji liječi svaku ranu. Moli za nas hrvatske hodočasnike koji smo iskusili Božje milosrđe i ljubav na ovom hodočašću, da i mi budemo lice i ruke Božjeg milosrđa u našim obiteljima i na našim radnim mjestima. Mali sveti fratre Leopolde, bio si velik u poniznosti! Bacio si ponos pod noge i hodao si Marijinim stopama, učeći od Nje jednostavnu vjeru i herojsku poslušnost. Moli za nas hodočasnike koji se vraćamo od naše nebeske Majke – Gospe Lurdske, da budemo u službi Isusa Krista i njegovih vrijednosti u Hrvatskom narodu! Mali fratre i Veliki sveti Leopolde, pomozi nam! Amen.“

Liturgijsko pjevanje predvodila je policijska klapa „Sv. Mihovil“ uz sudjelovanje orguljaša.

Nakon mise, hodočasnici su mogli obići baziliku sv. Antuna Padovanskog i središnji padovanski trg. Potom su nastavili put prema Hrvatskoj.