Pod geslom „Sa Majkom Božjom Marijom, svi pojmo Kristu, Kralju svom…“ uzetim iz uskrsne pjesme središnje hodočasničko slavlje predvodio je kanonik Prvostolnoga kaptola u Zagrebu mons. Zvonimir Sekelj. Uz domaćeg župnika preč. Ivana Lenića suslavio je preč, Stjepan Sokolović brodski svećenik u miru, a posluživao je đakon Marko Obradović.

Na početku homiliji mons. Sekelj je pojasnio zašto je uskrsnuće važno. „Čovjek nema smisla bez uskrsnuće. Jedino vjera u vječni život, život uskrsnuća opravdava čovjekovu neutaživu žeđ za spoznajom istine i neumornu borbu za uspostavu pravednog i moralnog društva. Jedino vjera u vječni život osposobljava čovjeka za vedar i miran susret s vlastitom prolaznošću, patnjom, starošću i smrću. To su težnje koje je Bog usadio u ljudsko srce. I kao što bez žeđa gladi nema tjelesnog života tako bez zadovoljenja duševne gladi nema života duše“, rekao je, među ostalim, mons. Sekelj.

Nadalje je pojasnio kako uskrsnuće nije samo osmišljenje ljudskoga života, nego život svjetlu uskrsnuća sadrži još jedan Božji dar, a to je spoznaja samoga Božjeg otajstva za kojem čovjek svjesno ili nesvjesno teži. Stavljajući nam Mariju za uzor radosti i nepokolebljive nade na kraju je poručio: „Marija je žena radosti, neuništive nade, vjernica koja nikada nije posumnjala u Božju svemogućnost i dobrotu. Marija pod križem i nakon uskrsnuća opominje nas vjernike da se naš vjernički život odvija na dvije strane. Jedna je strana bol i patnje, nerazumijevanje. Ipak nikada ne smijemo izgubiti nadu i vjeru u Boga, ne smijemo se prepustiti malodušju, optuživanju Boga za naše neuspjehe. Tu nam Marija itekako može biti uzor. Druga strana našeg života uskrsna je strana, koja nam pokazuje da je Bog blizu te nas može izvući iz svega što nas muču, preobraziti našu svakodnevnicu kako bi naš život postao blagoslov za druge. Marija je prošla obje ove strane života i uistinu nam može biti uzor vjere i nade i u patnji i u radosti, u smrti i u uskrsnuću. Marijina vjera i skromna poniznost su ono što od nje možemo naučiti i ponijeti u život“.

Župnik Lenić zahvalio je domaćim vjernicima i hodočasnicima što su svjedočili solidarnost sa stradalima u potresu, kako svojim darovima, tako molitvama da se mogu nositi s nedaćama, te s nadom idu ususret svim posljedicama potresa, koje donosi obnova na svakom području. Također je zamolio da se u dogledno vrijeme, prema svojim mogućnostima, uključe u obnovu zagrebačke prvostolnice, znatno stradale u potresima, a u tu svrhu su mogli uzeti posebni letak s uplatnicom.

Znatan je broj vjernika uz poštivanje epidemiološke mjere sudjelovalo na svih šest misnih slavlja. Ostalih pet misnih slavlja predvodili su vlč. mr. Ivan Benaković, doktorand u Rimu, zatim vicerektor Sjemeništa u Đakovu vlč. Krešimir Čutura, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatko Koren, župnik u miru mons. Stjepan Belobrajdić i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu vlč. Domagoj Lacković.

Prije svih misa bile su prigodne pobožnosti a u tišini svetišta vjernici su imali priliku za ispovijed.