Mons. Batelja podsjetio je kako je blaženi Alojzije Stepinac poticao uršulinke na ostvarenje njihova dolaska u tu župu u koju su prije 66 godina donijele pobožnost Gospi Brze Pomoći, jer je, kako je rekao, s optimizmom gledao na buđenje vjerskog života u Slavonskom Brodu, te je osobito sestrama stavljao na srce molbu da povedu brigu za vjerski odgoj djece, mladih, osobito djevojaka.

Osvrćući se na Evanđelje toga dana, koje donosi Marijin „Veliča“, u homiliji se zapitao kada je toga kliktanja nestalo iz naši obitelji, hrvatskih žena i majki.

„Posljedica toga je pomanjkanja molitve, vjere u Boga i povjerenja Životu. Opustjela sela, sve praznije učionice, sve manje osmijeha u kolijevkama, sve više grobnih raka u hrvatskoj zemlji. Stoga nas današnja pobožnost opominje da ne iskrivljujemo u sebi Božju sliku koju je Duh Sveti oblikovao u sakramentu krštenja, da je ne iskrivljujemo oskvrnjivanjem muškarca, žene, djeteta, uništavanjem naravne obitelji i braka između muža i žene. U stravičnim zbivanjima Drugoga svjetskog rata blaženi Stepinac je isticao da je svaki čovjek slika živoga Boga i da je za svakoga čovjeka, za sve ljude bez razlike, zapisana Božja riječ: ‘Qui tetigerit vos, tangit pupillam oculi mei! – Tko dirne čovjeka, [tko progoni čovjeka, tko ubije čovjeka], dira zjenicu moga oka’ (Zah 2,12).“, rekao je mons. Batelja. Dodao je kako se i Marija Jurić Zagorka kao vjernica, radi obrane dostojanstva žene i spasa nerođenih, obratila nadbiskupu Stepincu.

„Žena nije majka samo u tjelesnom smislu; njezino majčinstvo svojom toplinom, ljubavlju i beskrajnom požrtvovnošću obuhvaća čitav život čovjeka, u svim njegovim fazama. Ako se žena odrekne dužnosti majčinstva, ona se odrekla najveće časti i najuzvišenijeg dostojanstva: ispustila je iz svoje ruke polugu kojom je pokretala svijetom; od korijena do krune ljudskoga stabla formirala i obnavljala njegov život“, istaknuo je mons. Batelja. Nadalje je pojasnio kako je pobačaj najopasniji neprijatelj hrvatskog naroda.

„Bijela kuga, zločin pobačaja, oduzima hrvatskom narodu više vitalne snage, nego li bi mu moglo oduzeti najbezobzirnije diktatorsko ugnjetavanje. Može li se reći za hrvatske žene, da su one ‘nevine u krvi onih pravednika’, koji su kucali na vrata života, da budu jednom nositelji naše narodne budućnosti, a one su im iz sebičnoga straha zatvorile vrata? Ne bi li one najviše učinile za budućnost hrvatskoga naroda, kad bi se udružile i na čitavoj liniji povele odlučnu borbu protiv ovog najodvratnijeg i najopasnijeg narodnog neprijatelja. Dok ne budu hrvatski muževi i žene junačkom požrtvovnošću vršili prema svom narodu najosnovnije prirodne dužnosti očinstva i majčinstva, dotle će najoduševljeniji poklici domovini zvučati kao prazne fraze; dotle će na našem patriotizmu počivati sjena laži; on će biti kao stablo, kojem se grane još divno zelene, ali ne donosi nikakva ploda, jer ga u korijenu podgriza smrtonosni crv“, rekao je propovjednik.

Uputio je na Stepinčeve riječi – da dokle god čovjek časti Majku Božju živi duhovnim životom. Na kraju je pojasnio zašto su kršćani, a poticao je to i bl. Stepinac, pozvani na žrtvu i molitvu napose molitvu krunice.

„Gdje je krunica, tamo je i Majka Božja, tamo je i Njezin Sin i Bog, tamo je sve. Želim vama dragi hodočasnici Gospi Brze Pomoći, da nitko od vas ne bude kamen na cesti preko kojega se gazi, prevozi smeće povijesti… Samo predani u ruke Gospodnje i ruke Marijine bit ćemo na putu spasenja. Hvala ti blaženi Alojzije za svjedočanstvo ljubavi prema presvetoj Bogorodici koju su i nama u oporuci ostavio govoreći – Hvala Majci Božjoj za više nego majčinsku zaštitu kroz cijeli svoj život. Neka na sve članove našega naroda siđe Božja zaštita i blagoslov“, poručio je na kraju mons. Batelja.

Misno slavlje animirao je veliki župni zbor predvođen s. Cecilijom Kolarić, uršulinkom.

Unatoč hladnoći brojni vjernici sudjelovali su na svih pet misnih slavlja. Ostala misna slavlja predvodili su vlč. Ivan Blaževac, vojni kapelan u Karlovcu, vlč. Ivica Zrno, župnik u Punitovcima i preč. Goran Mitrović, župnik u Novoj Kapeli.

Brojni su vjernici u tišini Gospina svetišta pristupili sakramentu pomirenja.

Prije svake mise marijansku pobožnost predvodio je đakon Antonio Pekić.