Holywin u požeškoj Župi sv. Leopolda Mandića

Bdjenje su, uz podršku župnika Joze Jurića i župnog vikara Tomislava Varele, organizirali članovi Križarskoga društva bl. Alojzija Stepinca, a sudjelovali su brojni mladi iz više župa Požeške biskupije. Na početku je sve prisutne pozdravila predsjednica križarskoga društva Mia Pačarek te župnik vlč. Jurić.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio domaći sin vlč. Tomislav Dokoza. Koncelebrirala su šestorica svećenika, a prije i tijekom mise su mladi imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja.

Predslavitelj je na početku euharistije pozdravio okupljene te se prisjetio početaka održavanja Holywina u Požegi. Budući da je upravo vlč. Dokoza jedan od pokretača toga bdjenja u Župi sv. Leopolda Mandića, kazao je kako je za prvi Holywin napravio najavu s fotografijom koja prikazuje stepenice od zemlje do neba. Poručio je okupljenim vjernicima da se Bog tijekom euharistije „spušta po tim stepenicama k nama“ te da je misa, zajedno s euharistijskim klanjanjem, vrhunac Holywina.

U homiliji je vlč. Dokoza protumačio tekst iz Knjige Izlaska (Izl 17, 8-13). Amalečane koji su došli napasti Božji narod usporedio je s napastima protiv kojih se vjernici svakoga dana trebaju boriti. „Nije dovoljno moliti, treba se i boriti!“, kazao je citirajući sv. Maksimilijana Kolbea. Govoreći o Mojsiju koji je molio da bi Izraelci nadjačavali u borbi, kazao je da „vidimo da smo mrtvi bez molitve“. Propovjednik je zatim usporedio Mojsija s biskupima i svećenicima rekavši kako svećenik ne može bez Božjega naroda, jednako kao što vjernici ne mogu bez svećenika jer on prinosi misnu žrtvu. Na kraju je zaključio da molitva i borba zajedno donose pobjedu.

Nakon mise je vlč. Dokoza održao katehezu o molitvi. Na početku je kazao da mu je zanimljivo kada vidi djecu kako traže hranu od svojih roditelja, iako „majka dobro zna da je vrijeme za ručak“. Povezavši to s vjernicima, rekao je da svi kao Božja djeca trebaju tražiti od svoga Oca ono što im je potrebno. Vlč. Dokoza iznio je potom brojna svjedočanstva iz vlastitoga života koja govore o snazi i važnosti molitve. Kazao je da nije sramota imati krunicu u svome džepu i moliti ju rekavši da je to najjače oružje kršćana. „Dragi mladi, shvatio sam da je molitva stvarno cool!“, zaključio je vlč. Tomislav Dokoza.

Uslijedilo je promišljanje mladih o željama i činjenici da čovjek često traži nešto ne razmišljajući je li to ono što je dobro za njega. Zatim su mladi križari izveli scenski prikaz kojim su još jednom prikazali važnost iskrene molitve te je uslijedilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, čime je završeno bdjenje. Mladi su potom, uz pjesmu i okrjepu, nastavili druženje u župnim prostorijama.