5. nedjelja kroz godinu, godina C, 2025; misa u čast blaženog kardinala Alojzija Stepinca

Dobrodošli svi u katedralu svetog Patrika na ovu misu i hvala ocu Vedranu koji me pozvao da budem s vama. Upoznao sam dosta Hrvata katolika u župi Doncaster i njihova predanost bila je zaista impresivna.

Današnja čitanja predstavljaju nam duboku poruku Božjeg poziva i našeg odaziva. U prvom čitanju proroka Izaije i u Evanđelju po svetom Luki susrećemo dvije osobe – Izaiju i Petra – koji su pogođeni Božjom prisutnošću i vlastitom nedostojnošću. No, u oba slučaja Bog ih ne ostavlja u strahu, nego ih osnažuje i poziva na poslanje. Oni odgovaraju poniznošću i hrabrošću. Izaija, nakon što je vidio Božju slavu u viziji, uzvikuje: „Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana!” Ali nakon što je pročišćen gorućim ugljenom, čuje Gospodinov poziv: „Koga da pošaljem?“ Izaija s vjerom odgovara: „Evo me; mene pošalji!”

U Evanđelju Petar na sličan način pada pred Isusove noge nakon što je svjedočio čudesnom ulovu ribe i kaže: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Isus tada umiruje Petra: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ Petar ostavlja sve kako bi pošao za Isusom, prihvaćajući poslanje unatoč svojoj ljudskoj slabosti.

Ovi trenuci poziva i predanja zrcale se i u životu blaženog kardinala Alojzija Stepinca, čiju hrabrost i vjeru slavimo na ovoj misi s Hrvatskim katoličkim zajednicama Melbournea. Poput Izaije i Petra, i on je naišao na trenutke strahopoštovanja, straha i dubokog izazova, ali se pouzdao u Božju milost i hrabro odgovorio: „Evo me, mene pošalji“.

1. Alojzije Stepinac je kao mladić bio duboko dirnut slavom Božjom u svom životu. Rano je shvatio da služenje Bogu znači život pun predanja. Čak i pred brutalnim političkim režimima koji su nastojali ušutkati Crkvu, on je ostao čvrst. Božju slavu nije vidio u političkoj moći ili svjetovnom utjecaju, nego u Kristovoj istini i dostojanstvu svakog čovjeka.

Poput Izaije, Stepinac se možda osjećao nedostojnim za tako veliku zadaću, pogotovo jer je bio suočen s progonima sa svih strana. Ipak, u svojim najmračnijim trenucima držao se Božje prisutnosti. Vjerovao je da je Krist njegova snaga, izjavljujući svojim djelima: „Evo me, mene pošalji“, čak i kada je to značilo zatvor, patnju i izolaciju.

2. Narode Božji, koliko se često osjećamo poput Petra – shrvani vlastitim grijesima nedostojnosti? Koliko često oklijevamo reći „da“ Božjem pozivu jer se osjećamo nedostojnima? Ipak, današnja nas čitanja podsjećaju da Bog ne poziva savršene; on usavršava one koje poziva.

Stepinac je znao cijenu učeništva. Suočen s fašističkim i komunističkim režimom, ostao je vjeran svojom poslanju. Branio je prava potlačenih i odbacivao sve oblike tiranije i mržnje. Poznata je njegova rečenica: „Pastir ne napušta svoje stado na prvi znak opasnosti.“ Čak i kad ga je svijet osuđivao, Stepinac je vjerovao da ga Bog poziva da svjedoči Evanđelje.

3. Tako i za nas: primjer Izaije, Petra i Stepinca izaziva nas da razmišljamo o vlastitom odgovoru na Božji poziv. Jesmo li čuli njegov glas u dubini svoga srca? Jesmo li voljni reći: „Evo me, pošalji mene“? Poput Petra, vjerujemo li Isusu dovoljno da bacimo svoje mreže u duboke vode, čak i kada se suočimo s neuspjehom ili strahom?

Hrvatska katolička zajednica oblikovana je vjerom i žrtvom mnogih svetih muškaraca i žena. Alojzije Stepinac svijetli je primjer te ostavštine. Danas Bog poziva svakoga od nas da nastavimo ovo poslanje vjere, nade i ljubavi. U našim obiteljima, radnim mjestima i zajednicama poslani smo biti „ribari ljudi“, šireći Kristovo svjetlo svijetu kojem su potrebni iscjeljenje i istina.

4. I Izaija i Petar bili su preobraženi svojim susretima s božanskim. Shvatili su da njihovo poslanje ne ovisi o njihovim vlastitim sposobnostima, već o Božjoj sili koja djeluje kroz njih. I Stepinac je crpio snagu iz molitve i euharistije. Njegova duboka vjera u Boga održala ga je kroz kušnje koje bi druge slomile.

5. Danas, dok se suočavamo s izazovima življenja naše vjere u sekularnom svijetu, možemo se utješiti spoznajom da Bog oprema one koje poziva. Nismo sami.

Dok slavimo ovu misu u čast blaženog kardinala Alojzija Stepinca, nadahnjujmo se primjerom njegova života. Poput Izaije i Petra susrećimo Božju slavu u našim životima i budimo preobraženi njegovom milošću. Neka se svatko od nas pouzda u njegov poziv i odgovori: „Evo me, mene pošalji”.

Neka nas hrabrost i vjera blaženog Alojzija Stepinca potaknu da živimo hrabro kao Kristovi učenici. Idimo naprijed, bacimo mreže u dubinu, znajući da je Krist uvijek s nama.

Blaženi kardinale Alojzije Stepinče, moli za nas!