Homilija biskupa Košića u Župi sv. Mihaela u Dubravi

Dragi vjernici, župljani i hodočasnici,

čestitam vam blagdan svetog arkanđela Mihaela, zaštitnika ove župe!

Danas zapravo jednim blagdanom slavimo trojicu Božjih arkanđela: Gabrijela, Mihaela i Rafaela. Oni su nama ljudima predstavnici Božje radosne poruke, pobjede i ozdravljenja koje Bog daje onima koji Ga ljube.

Sveti anđeli samo su izraz Božje blizine, Božje brige i ljubavi prema nama ljudima. Nalazimo ih u Svetom pismu gdje je opisano njihovo poslanje.

Za razliku od Gabrijela i Rafaela, arkanđeo Mihael je ratnik, predstavnik Božje vojske i Božje pobjede. U tom smislu današnji je blagdan na neki način ratnički, borben… jer poziva na duhovni boj. Mihael je, kao što smo čuli u knjizi Otkrivenja, pobijedio đavla, a mi? Mi se također moramo boriti i zajedno s njim pobijediti.

Mi dobro znamo kako je teško pobijediti u ratu, pogotovo protiv lukavog i bezdušnog neprijatelja. Pa ipak, pobijedili smo u Domovinskom ratu, premda smo bili brutalno izmasakrirani i uništeni, premda se nismo imali čime braniti. No, naša je snaga bila u Gospodinu, u istini i pravdi koja je bila na našoj strani. Sjećam se jednog branitelja u ratu koji mi se potužio da ga njegov pretpostavljeni tjera da viče: “Za Hrvatsku život damo!” A on je rekao da se za Hrvatsku bori zato jer je na pravednoj strani, no za nepravdu se ne bi borio. Istina, pobijedili smo jer smo bili na strani pravednosti, pa je i Bog bio s nama te smo, mada uz velike žrtve, dobili taj pravedni obrambeni rat. No treba još obraniti i istinu o njemu. A laži se neprestano šire.

Sveti Pavao nama govori kako se trebamo naoružati za borbu, i nabraja oružje koje trebamo ponijeti u boj: „Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.” (Ef 6,14-17) Apostol nam govori protiv koga se to trebamo boriti: “Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.” (ib. 6,12)

Sveti Petar pak pokazuje pravog neprijatelja dok opominje: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi trazeci proždre. Oprite mu se stameni u vieri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu.” (1 Pt 5,8-9)

Braćo i sestre, mi koji danas slavimo svetog Mihaela trebali bismo postati više svjesni da se moramo boriti, da se trebamo oduprijeti navalama Zloga koji djeluje u svijetu i želi nas zavesti, pokoriti i upropastiti. Poziv na borbu nije militarizacija Crkve nego naša trajna zadaća. Jer, kako reče sveti Augustin, nitko nije pobijedio tko se nije borio.

Sjećam se rado u ovom kapucinskom samostanu mog dragog profesora Tomislava Janka Šagi-Bunića koji je na jednom ekumenskom simpoziju, govoreći o duhovnosti Hrvata, ustvrdio da smo mi vojnički narod. To me tada zbunilo jer to nisam tako vidio. A on je to zaključio iz naše krvave prošlosti u kojoj smo stalno stradavali, bili napadani sa svih strana i morali se boriti da bismo opstali. Dapače, tom svojom borbom branili smo i obranili Europu i kršćanstvo u njoj. Nije nas bez razloga papa Lav X. prije više od 500 godina, u pismu banu i biskupu Petru Berislaviću, nazvao Antemurale Christianitatis – Predziđem kršćanstva.

I kad su nas prije 30 godina napali Srbi, oni nisu računali s tim jer smo bili kao janje pred vukom, nismo se mogli braniti. Pa ipak smo se obranili! Jer ne bije puška boj već srce junaka! A kad se Hrvat bori za pravednu stvar pobijedit će, pa makar uz ogromne žrtve.

A naš duhovni boj? Jesmo li svjesni da se nalazimo u ratu? Papa Franjo jednom je rekao da je treći svjetski rat već u tijeku, da se mi nalazimo u tom ratu. Tko to ratuje i protiv koga?

Ratuju velike države protiv malih, želeći ih podčiniti. Ratuju kompanije za svoje tržište, ratuju bez oružja ali financijama, pandemijama, kibernetičkim ratom tj. krađom informacija i kompjutorskim virusima, itd. Koji su to “upravljači ovoga mračnoga svijeta”, kako veli Apostol? Jesu li to masoni, različite globalističke skupine koje žele upravljati sudbinama ne tek pojedinaca ni jednog naroda nego čitavoga svijeta? A mi? Što mi kršćani činimo protiv tih – i te kako đavolskih prijetnji? Naše je oboružati se vjerom i pouzdanjem u Boga. Biti ustrajni u molitvi i prije svega biti opasani istinom i pravednošću!

Sveti Mihael imao je protiv sebe jasnog neprijatelja, otkrivenog lašca koji zavodi ljude i zaratio je protiv njega – i pobijedio.

Mi danas nemamo tako jasnog neprijatelja i ne znamo odakle nas sve vreba. Ja sam, recimo, prije nekoliko godina na današnji blagdan u Šibeniku, budući da je Mihovil zaštitnik toga grada, u svojoj riječi rekao kako se danas đavao prerušio u medije. Dakako da sam doživio oštre kritike. No pitanje je koje medije i koje to djelatnike koristi đavao da bi zavodio ljude? Nisu svi zli, dapače, Bogu zahvaljujemo što imamo i katoličke medije i objektivne i nepristrane novine, radijske, televizijske i internetske medije. Mediji su zapravo po sebi neutralni, znače “sredstva”, no pitanje je tko i u koju svrhu koristi ta sredstva. Zato je važno znati tko je vlasnik kojeg medija, odakle se financira i koje je ideološke orijentacije, a to najčešće vješto ti mediji kriju od javnosti, kao zmija noge.

A mediji danas mogu od vraga napraviti sveca i od sveca vraga. Jer imaju moć pustiti istine, poluistine i laži u javnost koju onda oblikuju već po mjeri svojih gazda koji to žele. Tako se stvara i javno mnijenje o javnim osobama koje ulaze u politiku, tako se i pobjeđuje i zavarava ljude. Opet i opet su nas prevarili, čujemo kako ljudi uzdišu. “A mi smo se nadali”, čujemo rečenicu učenika Kleofe koja izriče razočaranje, budući da su bile podignute velike nade, a dogodilo se veliko razočaranje.

Da bismo se znali u današnjoj šumi medija, vijesti, politika i raznih drugih tendencija snaći i zauzeti ispravno stajalište, trebamo prije svega biti kritični, trebamo sve provjeravati i propuštati kroz više sita ono što čujemo i vidimo.

Npr. zašto nas – i to svi unisono – mediji već 18 mjeseci neprestance bombardiraju brojkama o oboljelima, umrlima, o jednom virusu koji je, doduše, doista ugrozio čitav svijet, ali zar nas treba toliko o tome informirati svaki dan, u svakim vijestima…? Je li to u svrhu zastrašivanja ili stvarno u svrhu ispravne borbe protiv te pošasti? I zašto se pri tome toliko agresivno nameću neki oblici ponašanja da se zadire i u poštivanje slobode pojedinca?

Pitanje je također prema kojem se trebamo odrediti, odnos prema sve većoj agresivnosti tzv. LGBT-osoba i ideologija. Jesu li perverzije doista ljudska prava? Ako je to tako, zašto se mediji zgražaju nad nasiljem u jednom slučaju, a u drugom šute? Ako se zna da se abortira ogroman broj djece, kako to da se nad tim nitko ne sažali, dok se nad drugim slučajevima i to danima javnost obasipa vijestima o ubojstvima djece?

Nitko ne spominje više od 3.000 branitelja koji su izvršili suicid poslije rata. Kao da to nikoga nije briga? A zašto su to počinili, je li to samo posljedica psihičke bolesti koju su dobili u ratu ili je to posljedica i društvene nebrige za njih i neispravnog odnosa prema njima? Pitanje istine, u borbi s đavlom je i odnos prema bl. Alojziju Stepincu. Mislite li da to njegovo ponižavanje, podilaženje lažima i uvažavanje onih koji ne mogu smisliti nikakvu hrvatsku samostalnost, pa onda ni zagovornika te nazavisnosti – nema neku mračnu pozadinu. Tko to povlači konce i upravlja takvim procesima koji ponižavaju čitave nacije? Što nije dobro i istinito, pravedno i pošteno, sigurno nije od Boga nego od đavla.

I tzv. Crkva koja mora izvršiti vojni desant da bi postigla svoje političke ciljeve, nije li na strani nasilja i laži? Kako gajiti s njom dobre odnose?

Kako se prema svemu tome odnositi i boriti protiv zla? Tako da prvo dobro vidimo što je što, otkrijemo istinu i jasno je vidimo. Nadalje, da se hrabro i odgovorno stavimo na stranu istine i ne damo se pokolebati lažimo i podmetanjima. Treće, dakako, da ustrajno molimo za pobjedu dobra i da pobijedi ono što je Božje. I dakako, da i sami djelujemo prosvjetljujući one koji su slijepi i dobro ne vide, da se ne bojimo i trpjeti za istinu i pravednost, te da znamo da pobjeda nad zlom i Zlim pripada konačno Bogu i da će On sigurno, s nama ili bez nas, jednom pobijediti.

Sveti Mihael zaštitnik je i naše hrvatske policije. I naši policajci su često poput anđela, naši čuvari. Molimo i za njih. Oni su prvi stali u obranu Domovine kad je bilo najteže. Neka i danas uvijek budu na strani dobra!

Molimo svetog Mihaela za našu Domovinu! Da živi u miru i da se izbori u boju protiv svake nepravde i zla, da s njime izbori pobjedu za naše obitelji, za naše branitelje, za našu mladost da Hrvatska ima budućnost, da se ne raslojava i ne nestaje, da roditelji budu hrabri nositelji života a ne smrti, da se svi hrabro borimo za ono što je dobro, što je istina i Božje.

Sveti Mihaele, moli za nas i štiti nas u tom boju! Daj i nama s tobom pobijediti đavla da ne vlada u dušama jer nitko nije kao Bog. Amen.