Hvaljen Isus i Marija!

Srdačno pozdravljam sve nazočne ovdje u crkvi Gospe od Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, sve u Kninu i sve koji nas prate putem Hrvatske radiotelevizije i drugih medija. – Dragi svi, braćo i sestre u vjeri Kristovoj! – Čestitam Vam današnji dan!

Da nije Gospodin za nas bio – neka slobodno rekne Izrael – da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. (Ps 124). Dan što ga učini Gospodin. Dan pobjede i oslobođenja, Dan domovinske zahvalnosti i memorije, Dan hrvatskih branitelja i Gospin dan u crkvi Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta! Dan molitve za mir! Dan kad smo pozvani iščitavati našu povijest, sve kroz što smo prošli, što smo činili, podnijeli, sve što smo branili i za što smo živjeli, iščitavati u svjetlu Božje Riječi i konačnog cilja ljudskog života: doći u nebo, ući u blaženu vječnost, zauvijek s Bogom i svima koji su dio njegove beskonačne ljubavi.

Vjera u trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha, vjera koju nam je Krist objavio i svojom smrću i slavnim uskrsnućem učvrstio. Vjera u kojoj smo kršteni i Bogu posvećeni ugrađena je u biće našeg naroda više od 13 stoljeća. Vjekovna je spremnost bila i ginuti za „Krst časni i slobodu zlatnu“. Od kada je vjere u našem narodu, otada i pobožnost BD Mariji. Najstariji Marijin lik pronađen je upravo ovdje, pokraj Knina. Kroz stoljeća nižu se crkve i svetišta njoj u čast. Hrvatska je umrežena crkvama u čast Blažene Djevice Marije. Upravo u ovoj crkvi to se nekako sažima u jedno: i krsni zavjet – i pobožnost nebeskoj Majci – i naša povijest – i naša stradanja – i naše molitve, zahvale i kajanja – i izbavljenja koja nam po Marijinu zagovoru i baš na njezine blagdane podario Bog.

Zato smo ovdje došli svemogućem Bogu izreći svoju zahvalnost: za dar vjere, za dar Lijepe naše, za dar slobode i pobjede, za dar žrtve tolikih branitelja koji su darovali život da bi naš narod imao budućnost, da bi imao slobodu i slobodnu Domovinu, Hrvatsku. Ako izgubimo zahvalnost, nećemo znati cijeniti dobivene darove i podnesene žrtve, a onda nećemo biti sposobni ni nastaviti ispravnim putem nesebičnosti, samoprijegora i ljubavi za druge.

Božja Riječ progovara i danas. Božja Riječ uvijek tumači Božja djela u povijesti spasenja ljudskoga roda. Osluškujući je, moći ćemo vidjeti djela Božja u vlastitoj povijesti i u svome životu, a dao Bog prepoznati poruku za naprijed, za budućnost. Zapravo pozvani smo otkrivati tragove Božjeg djelovanja, u njega se pouzdati i dozvoliti, prihvatiti da nas On vodi.

Starozavjetna knjiga Sirahova, odlomak koji smo slušali, donosi jedan takav pregled na ono što se događalo izraelskom narodu. Klicanje i zahvala nakon svladanih teškoća. Svjesni od koga im je došlo spasenje. Slave Boga Spasitelja, Gospodara povijesti, zahvaljuju Imenu njegovu za zaštitu i pomoć:

Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me … iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh, od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio… Duša moja bijaše blizu smrti…  i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još od iskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih.

Koliko se branitelja i prognanih prepoznaje u ovim riječima. Kroza sve što su prošli, koliko im je puta molitva bila na usnama i krunica oko vrata, očiju uperenih prema nebu. Nada, vjera, pouzdanje da nisu ginuli uzalud i da ih Gospodin neće iznevjeriti, ostaviti.

I nastavlja Sirah: – zazvah Gospodina: „Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. … – I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće. I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje“.

To danas činimo, braćo i sestre, ovom svetom misom zahvalnicom u Dan domovinske zahvalnosti. Ali iz tih događaja i učimo, vjeru svoju učvršćujemo i ponovno u Božjoj Riječi tražimo poruku. Kako piše sveti Pavao Korinćanima: – Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.

Naše pouzdanje, naša nada neka bude čvrsta, ustrajna i za budućnost. Ako smo kroz prošle nevolje trpjeli i iz njih izišli, prevladali ih Božjom pomoću, snagom vjere i požrtvovnosti, zajedništvom koje je tako čudesno krasilo cijeli narod tih najtežih godina, zašto bi to danas nedostajalo? Pronađimo iznova zajedništvo koje nas nosi za dobrobit budućih generacija, na čast podnesenim žrtvama i Bogu na slavu i zahvalnost za tolike primljene darove.

Sveti Pavao piše: „da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve“ i da nas to zajedništvo vjere pokrene, opet ujedini – ne u mudrosti ljudskoj – tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. Vjera da nas učini boljima, velikodušnijima, požrtvovnijima u istinskoj bratskoj ljubavi jednih za druge.

To nije nemoguće. Toliko se puta već dogodilo i događa. Sjetimo se samo novijih pogibelji: potresa, poplava i požara, pokazane požrtvovnosti i jedinstva svih. Zavapimo molitvom Bogu da nas ne ujedinjuje samo nevolja, nego istinska želja za izgradnjom boljeg svijeta, boljih odnosa, svakog napretka. Da jedni drugima želimo samo dobro.

Ako budemo barem malo više živjeli iz vjere i pouzdanja u Boga, – od onih vrijednosti koje proistječu iz našeg krsnog zavjeta: Bogoljublje, domoljublje i bratoljublje – zajedništvo u slozi. – Ako to budemo znali svjedočiti i na mlađe vjeru prenositi sigurno možemo graditi bolju budućnost da se i oni koji su je pošli drugdje tražiti, vrate. Tada će se i naše mlade obitelji otvoriti životu, prihvaćati novi život. Ovo treba toliko puta ponoviti. Ne smijemo od toga odustati.

Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve, učiniti ih još vrjednijima.

Braćo i sestre, Isusova je riječ: Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? – Sebe izgubi.

Zato, s vjerom u Božju providnost i milosrđe, ne žaleći truda oko dobra svega naroda i zajedništva, ohrabreni iskustvom prevladanih nevolja, čuvajmo što nam je najsvetije. U Kristovoj zapovijedi ljubavi prema svakome crpimo snagu oproštenja, kao što bi rekao pjesnik

Prođi, o Gospode, danas sa mnom kroz moju uvalu
– da zajedno pohodimo drage znance iz djetinjstva,
da uz pomoć vjetra probudimo u svima vjeru zaspalu
– u tvoje nebo, u tvoje more, u tvoja dobročinstva.

Smiluj se, o Gospode, momcima što čuvaju kameni pristan moje luke
da pušku zamijene ostima, a bodež mašklinom,
da nikad krvlju čovjeka, svoga brata, ne poškrope svoje ruke,
– da bližnjeg dočekuju samo solju, hljebom i vinom.
Ante Cettineo – (1898.-1956.) – „Molitva za moju uvalu“