Draga braćo i sestre, predragi bistrički hodočasnici!

I.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo je blagdan kršćanske radosti, nade i budućnosti. Današnja svetkovina pokazuje da je ljubav jača od smrti, da je u Boga neizmjerna snaga i da je Božja snaga dobrota i ljubav. Bog je pobjednik. Ljubav je pobijedila. Život je pobijedio.

Danas razmatramo Presvetu Bogorodicu u sretnom završetku njezina ovozemnog života. “Na kraju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskoga života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu” (LG, 59). Marija je ne samo dušom, nego i tijelom uznesena na nebo, jer kod Boga ima mjesta i za ljudsko tijelo.

Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo govori kako je svaki Marijin dan, življen u šutnji, svaki sat njezina života proveden u strpljenju i poniznosti, sve radosti i trpljenja njezine duše, svaka tamna noć i sve neizmjerne nade njezina života, baš sve, ušlo je u vječnost i sada je dio zajedništva nebeske slave. To je vječnost, to je život budućega vijeka, to je zajedništvo duše i tijela, duha i srca, to je bogatstvo uskrsnuća tijela i života vječnoga, kako to ispovijedamo u Apostolskom vjerovanju.

Dragi vjernici, nebo za nas nije više daleka i nepoznata stvarnost. U nebu imamo Majku, Majku Božjeg Sina i našu Majku. Sam Isus na križu dao nam je Mariju za Majku, kad je učeniku rekao: “Evo ti majke!” (Iv 19, 26). U nebu imamo Majku. Nebo nam je otvoreno. Svi se danas radujemo u Gospodinu i pjevamo Bogu našemu, jer je Blažena Djevica Marija uzdignuta nad sve korove anđela i zauvijek pridružena svome Sinu u nebeskoj slavi. Bog, naime, nije dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenoga Božjeg Sina, začetnika svakoga života (usp. Predslovlje Velike Gospe).

II.

Proročko misno čitanje uvodi nas svečanim riječima u Slavlje. “Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda”(Otk 12, 1). Današnja Svetkovina nagoviješta budućnost čovjeka i svijeta, jer nam pokazuje put koji je Marija već prošla kao naša prethodnica. Stoga je Marija uznesena na nebo početak i slika konačnog savršenstva Crkve te putokaz nade i utjehe kršćanskom narodu. Kao vjernici nosimo u sebi sjeme te budućnosti, koja je obasjana Božjim svjetlom. U našim je srcima posijano sjeme ispunjeno nadom i obećanjem. Iako u životu trebamo proći kroz borbu i tamu zla, a toliki nam događaji daju privid osporavanja vjerničke nade, slavlje Velike Gospe obasjava naš životni hod, jača našu vjeru i obnavlja snagu za život. Ova nam svetkovina otkriva istinsku ljepotu života, ljubavi i zajedništva, kako međusobnog zajedništva, tako i zajedništva s Bogom.

III.

Draga braćo i sestre, Velika Gospa je hrvatski ljetni Božić. Ovaj nam blagdan samim slavljem daje osjetiti snagu vjere i pomaže jače živjeti odlike našega kršćanstva. Identitet hrvatskoga kršćanstva duboko je obilježen marijanskom pobožnošću. Crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji i Marijina svetišta diljem naše Domovine preplavljena su danas mnoštvom Marijinih štovatelja, jer na neki način svi mi osjećamo da se danas kao vjernici, katolici, trebamo naći zajedno kod Isusove i naše Majke, Presvete Bogorodice Marije.

Pobožnost prema Majci Božjoj dovela nas je ovamo da s djetinjim pouzdanjem iz Marijinih ruku primimo milosne dare za sebe, za svoje drage i napose za one kojima je posebno potrebno Božje milosrđe. Ujedinjeni smo s našom braćom i sestrama diljem Lijepe naše i svekolikog svijeta, koji danas hodočaste u marijanska svetišta. U intimi mira koji nas ispunja, molimo Mariju da nas primi u svoje naručje i prikaže svome Sinu sa svim našim čežnjama, radostima i nadom, bolima i tugom. Današnja svetkovina unosi u naš život zrake svjetla i nebeske radosti. Otvorimo se tom daru neba i zazovimo pomoć Majke Marije.

Došli smo danas zahvaliti Gospodinu i njegovoj i našoj Majci za beskrajno milosrđe od kojega živimo i po kojem djelujemo. Svoju odanost Blaženoj Djevici Mariji izričemo molitvom, pjesmom, vapajem i dobrim djelima. Svjesni smo da je sve to dar i milost te da, unatoč osobnom trudu i podnesenim naporima, uvijek više primamo po Isusu Kristu u Duhu Svetomu od Boga, koji je dobar i milosrdan Otac.

IV.

I mi smo sada okupljeni u ovom, svima nama dragom prošteništu, Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke. I nije slučajno što smo sada ovdje. Mi ovime živimo i potvrđujemo vjekovnu tradiciju hrvatskih vjernika. Ovaj sabrani, sveti narod Božji, kako bi to rekao papa Franjo, ima svoje lice, svoju povijest, ima svoj identitet i svoje poslanje.

Braćo i sestre, rekli smo da je marijanska pobožnost duboko obilježila identitet hrvatskoga kršćanstva. Sveti papa Ivan Pavao II., po povratku u Rim, nakon što je na ovome mjestu proglasio blaženim pastira Crkve zagrebačke, kardinala i mučenika Alojzija Stepinca, u osvrtu na Apostolski pohod Hrvatskoj, 7. listopada 1998. godine u općoj audijenciji rekao je: “Ovo je vrlo značajna činjenica. Naime, kada se jedan narod suoči s trenucima muke i križa, vrlo snažno, kao ni u jednoj drugoj zgodi, osjeti povezanost s Kristovom Majkom te mu ona postaje znak nade i utjehe. Tako je bilo u mojoj domovini, u Poljskoj, tako je bilo i u Hrvatskoj i u svakoj drugoj kršćanskoj naciji koja je bila izložena teškim povijesnim iskušenjima.”

Dragi vjernici, hrvatski je narod u marijanskim svetištima od svoje Majke i Kraljice stoljećima tražio i dalje traži potporu i snagu za duhovnu obnovu. Naša su svetišta mjesta posebne evangelizacije. Ovdje se u ispovjedi pomirujemo s Bogom da bismo unosili mir u naše obitelji i sredine u kojima živimo. Veliki događaji u životu hrvatskoga naroda uvijek su na neki način vezani uz Mariju i njezinu nebesku pomoć. I drevna i suvremena povijest našega naroda, naše istinske obnove i oslobođenja, svoje uporište nalaze u zagovoru Presvete Bogorodice Marije.

V.

Drago mi je što sada vidim ovdje okupljene obitelji, roditelje s djecom, osobito onom najmanjom. Vas posebno pozdravljam. Dragi roditelji, poput Marije, Josipa i Isusa, vi danas hodočastite sa svojom djecom našoj zajedničkoj nebeskoj Majci. I to je jedna od prevažnih odlika hrvatskog kršćanstva: poštivanje obitelji. Obitelj je sveta ustanova koju treba čuvati, njegovati i promicati. Hvala Bogu što je u Hrvata obitelj visoko cijenjena ustanova, čak i ondje gdje se susreću poteškoće, lomovi i križevi. Potrebno je ponovno i ponovno otkrivati ljepotu obiteljskoga života; da su brak i obitelj bogatstvo, da je dobro vjenčati se i imati djecu, da su bake i djedovi blagoslovljeni u svojoj unučadi, da mladići i djevojke trebaju dublje upoznati ideal obiteljskoga poziva kao i duhovnih zvanja u Crkvi.

Kristova se ljubav u našem svijetu utjelovila u obitelji te po svjedočanstvu kršćanskih obitelji u svakom naraštaju ima moć mijenjati sredinu u kojoj živi, pomiriti društvo s Bogom i graditi zajedništvo među ljudima. Ne dopustimo da na nas utječu obeshrabrujući primjeri ravnodušnosti i neprijateljstva koji prouzrokuju boli, odbacivanja, razočaranja, izdaje… Kako je danas potrebno štititi prava najkrhkijih, još nerođenih ili starijih, jer nam se ponekad želi nametnuti dojam da oni uznemiruju naš osjećaj slobode. Svakodnevno svjedočenje vjernosti Kristu i uzajamne vjernosti, osvaja ljudska srca, širi dobrotu i unosi ozračje vedrine u našu sredinu. Vi ste, kršćanske obitelji, nada hrvatskoga društva.

Čuvajmo, predragi vjernici, i naše rodbinske veze. Sve su to važna uporišta u životu, posebno za naše mlade naraštaje u današnjem svijetu koji se sve više globalizira i u kojem čovjek lako gubi sigurna uporišta. Zajednička molitva u obitelji i redovita nedjeljna misa, bili su tijekom naše bremenite povijesti, a i danas su, prokušana hrana za život i rast kršćanskih obitelji. Neka i ova današnja svetkovina, po zagovoru Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, utvrdi svakoga od nas: roditelje, djedove i bake, djecu i mlade, muškarce i žene, svećenike, redovnike i redovnice, u promicanju radosti Evanđelja. Budimo svi navjestitelji Evanđelja obitelji kao radosti i nade za naš hrvatski narod i čitav svijet.

VI.

I na kraju želim naglasiti i važnost kršćanskog domoljublja, kao uporišta našega vjerničkog života. Naš Gospodin Isus Krist rodio se kao Židov i nije skrivao ljubav i odanost prema svome narodu. Marija i Josip prenijeli su mu tradiciju otaca. Kršćansko domoljublje je oblik zahtjevne ljubavi prema bližnjemu što uključuje potpunu i svestranu odgovornost za opće dobro naroda i svakog državljanina, za baštinjeni dio zemlje, za učvršćivanje važnih narodnih institucija, za kulturnu baštinu i jezik. Kršćansko nas domoljublje potiče na izgradnju zajedništva, na međusobno razumijevanje i opraštanje. Kršćansko domoljublje ne dopušta da ostanemo ravnodušni prema siromašnima, zaboravljenima i odbačenima.

Kršćansko nas domoljublje uči ispravno vrednovati vlastitu tradiciju i poštivati tuđu. I danas, kao i u prošlosti, kršćani naše Domovine obogatili su i obogaćuju naš život mudrošću koja se rađa iz vjere. I u najmračnijim časovima povijesti Hrvatske oni su u vjeri pronalazili izvor takve hrabrosti i takvog nastojanja kojim su postali nezaobilazni za kovanje očekivane slobode, pravednosti, solidarnosti i dostojanstva svakog muškarca i žene. Kršćanska je poruka bila sastavni dio tog života te oblikovala govor, misao i kulturu hrvatskoga društva. Stoga molimo zagovor Presvete Bogorodice Marije, danas, u vremenu kad slušamo polifonije suvremenih društvenih i političkih rasprava, da ne zaboravimo baštinjene poruke prosvijetljene Evanđeljem koje su nas sačuvale u prošlosti i koje nam i dalje mogu davati snagu za život u sadašnjosti i budućnosti.

Zaključujem riječima blaženoga Alojzija Stepinca: “Očevi i djedovi naši upirali su u svakoj pogibelji svoje oči k Onoj koja je osjetila bol ugroženih, progonjenih, ispaćenih… Nju molimo da nam pomogne i u budućnosti te ostanemo vjerni Bogu i zakonu njegovu”(Propovijed na Zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba u srpnju 1940.).

Blažena Djevice Marijo na nebo uznesena, Kraljice neba i Kraljice Hrvata, moli za nas, za naše obitelji, za našu Domovinu i za sav svijet! Amen.