Draga braćo biskupi, prezbiteri i đakoni, dragi redovnici i redovnice, draga braćo i sestre u Kristu!

            1. Ovo bogoslužje Posvete ulja povezuje nas u mislima i molitvama s Velikim četvrtkom, našom Prvostolnicom i svećeničkim zajedništvom koje se znakovito očituje u tom posebnom Slavlju liturgijske godine. Zbog pandemije koronavirusa, koja je zahvatila svijet i poljuljala mnoge ljudske sigurnosti te zbog potresa koji je ostavio razorne tragove na našoj Prvostolnici, misu Posvete ulja ove godine slavimo u župnoj crkvi sv. Blaža u Zagrebu i to u četvrtak koji prethodi svetkovini Duhova. Žao mi je što zbog ograničenja, postavljenih od strane onih kojima je dužnost brinuti se za društveni život, nije bilo moguće okupiti sav prezbiterij Crkve zagrebačke. On je sada ovdje zastupljen po vama, svojim predstavnicima.

            I upravo u ovo vrijeme, dok se u mnogočemu osjećamo pogođeni, ranjeni i udaljeni, u novoj svježini dolaze do nas riječi našega Gospodina koji nas poziva: »Ne bojte se!«. Taj njegov poziv donosi nam utjehu kojom prepoznajemo nove blizine koje se grade i izgrađuju u nevoljama. Ovdje posebno mislim na naše župne Caritase, koji su sastavni dio svekolikog Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Gdje ima ljubavi jednih za druge prisutan je Gospodin. Kršćanskom pozivu suprotnost je sebičnost, jer kršćanin zna da ne živi sebi, nego Gospodinu u svojim bližnjima. Kad smo pritisnuti nevoljama, bliža nam je i druga jednostavna istina: da smo upućeni jedni na druge, ovisni jedni o drugima, što ima za posljedicu da je solidarnost i suradnja put istinskoga življenja. To smo posebno živjeli minulih tjedana.

            2. Iskustva što ih trenutačno živimo posvješćuju važne istine o čovjeku i svijetu. Sve stvoreno, pa tako i čovječanstvo i povijest, nisu stvarnosti nad kojima ljudi mogu imati posvemašnji nadzor. Dio smo otajstva, one stvarnosti koja se ne može ni shvatiti, ni protumačiti, ni živjeti samo u okvirima zemaljskoga. Otajstvo života u nama živi kao čežnja za istinom, dobrotom i ljepotom, kao nada u vječni život, kao glas koji razlučuje dobro i zlo, kao svjetlo koje pruža nadu i djeluje ljubavlju. Ta spoznaja i vjera u Boga ljude čini poniznijima, sigurnijima i radosnijima. Neprepoznavanje te istine vodi u neprepoznavanje konačnosti svega što postoji. Poneseni raznim dostignućima čovječanstva, možemo graditi na nepostojanu temelju i izgraditi poguban dojam da je čovjek gospodar vremena i svijeta. Ali kao vjernici znamo da su vremena i životi u Božjim rukama i u njegovu srcu.

            Ljudska je povijest Božjim zahvatom preobražena. Stoga smo i mi koji vjerujemo preobraženi u njoj, ali ne još u punini, nego u nadi koja već sada ne postiđuje. Tko god vjeruje u Sina Božjega, ima život vječni (usp. Iv 6). Vjernici su po svom krštenju i pritjelovljenju Kristu uskrslomu, članovi Crkve, međusobno braća i sestre, te su kao takvi pozvani biti svjedoci nade (usp. Uskrsna poruka 2020. godine).

            3. Draga braćo i sestre, središte crkvenog bogoslužja je sakrament, a to posebno živimo u današnjem slavlju. Sakrament prvotno naglašava temeljnu istinu naše vjere da je Bog uvijek onaj koji prvi djeluje. Bog je onaj koji prvi pristupa nama i privlači nas k sebi. Bog nas dotiče po materijalnim sredstvima koja je On stvorio i koja On preuzima da se njima posluži čineći ih sredstvima susreta između Njega i nas. Četiri su poglavita elementa stvaranja što ih je Bog izabrao da bi uredio ekonomiju sakramenata. A to su: voda, kruh, vino i ulje.

            Svaki od spomenutih elemenata zavrjeđuje opširnije katehetsko tumačenje. Sada ćemo se u ovoj misi Posvete ulja kratko zaustaviti na ulju. Ulje dobiveno iz ploda masline ima široko značenje u ekonomiji spasenja. Ono je hranjivo, ljekovito, pridonosi ljepoti, učvršćuje i osnažuje. Njime su bili pomazivani kraljevi i svećenici. Stoga je ulje znak dostojanstva i odgovornosti kao i snage koja dolazi od Boga.

            4. Braćo i sestre, već u našem imenu kršćanin prisutno je otajstvo ulja. Naime, kako nam svjedoče Djela apostolska u Antiohiji se učenici Kristovi najprije prozvaše kršćanima (Dj 11, 26). Naziv kršćanin dolazi od riječi Krist, koja je grčki prijevod riječi Mesija, što znači »Pomazanik«. Stoga biti kršćanin govori o pripadnosti Kristu; kršćanin pripada Božjem Pomazaniku, Onome kojem je Bog darovao kraljevstvo i svećeništvo. Pripada Onome kojega je sam Bog pomazao, ne materijalnim uljem, nego onim tko predstavlja sveto ulje, a to je Duh Sveti.

            U misi Posvete ulja, u središtu liturgijskog slavlja su sveta ulja. Njih dijecezanski biskup, okružen svojim prezbiterijem, redovito posvećuje na Veliki četvrtak u katedrali, zatim se ulja dijele po župama da bi povezivala nadbiskupijsku obitelj i bila čitavu godinu u njezinoj službi.

            5. Ovo nas slavlje, nadalje, povezuje i s Maslinskim vrtom, mjestom na kojem je Isus u molitvi i krvavom znoju prihvatio Muku, ali i s mjestom s kojeg je Isus uzašao na nebo. Upravo smo prošlog četvrtka proslavili svetkovinu Uzašašća. Maslinska gora je mjesto Otkupljenja, jer Bog nije ostavio Isusa u grobu, nego Ga je uskrisio. Isus je uzašao na nebo kako bi nas neprestano zagovarao kod Oca.

            U simbolici Muke i Uzašašća Isusova na Maslinskoj gori možemo promatrati i dvostruku djelotvornost svetih ulja. Sveto je ulje znak Božje dobrote koja nas dotiče u sakramentima: krštenja, krizme kao sakramenta Duha Svetoga, u raznim stupnjevima Sv. Reda i na kraju u bolesničkom pomazanju kad nam se bolesničko ulje daruje kao Božji lijek, koji u tom trenutku svjedoči Božju dobrotu, koja nas učvršćuje i tješi, ali koja nas istodobno, unatoč bolesti, usmjeruje prema definitivnom ozdravljenju u uskrsnuću tijela. Tako nas sveto ulje prati tijekom čitavog života. Nas svećenike misa Posvete ulja usmjeruje na Krista, kojega je Bog pomazao za Kralja i Svećenika, te nam govori o Kristu koji nas svećenike čini dionicima svoga svećeništva po našem svećeničkom ređenju.

            6. Braćo i sestre, u nedjelju slavimo Pedesetnicu, svetkovinu Duhova. Na Isusa je u vodama Jordana sišao Duh Sveti u liku goluba te je uljem radosti bio pomazan. Sveti oci u ulju radosti vide samog Duha Svetoga. Duh Sveti je radost koja dolazi od Boga. Ta se radost s Isusa razlila na nas. Radosna vijest – Evanđelje svjedoči nam da nas Bog pozna, da je Bog dobar, da nas ljubi. Radost je plod ljubavi. Ulje radosti koje je sišlo na Isusa i od Njega dolazi k nama jest Duh Sveti. To je dar ljubavi koji daje smisao našem životu.

            U Kristu spoznajemo kako je lijepo biti Isusov brat i sestra po Duhu Svetom koji nam se daje. U Kristu, koji nam otvara vrijeme milosti Gospodnje, spoznajemo kako je dobro živjeti na ovoj zemlji i putovati prema vječnosti, jer smo Bogu mili. Draga braćo svećenici, u ovo vrijeme mnogih neizvjesnosti budimo ljudi nade te, kako kaže sveti Pavao, ne ponašajmo se kao gospodari vjere povjerenih nam vjernika, već kao suradnici njihove radosti u Duhu Svetomu.

            7. U ovakvim prigodama svećeničkog zajedništva koje je ispunjalo našu Prvostolnicu redovito sam vas, braćo svećenici, pozivao da mislimo jedni na druge. Vi ovdje nazočni danas predstavljate naš prezbiterij pa vas molim da subraći prenesete moje pozdrave i molitvenu povezanost.

            Spomenimo se danas i Bogu preporučimo našu pokojnu braću koju je od prošlogodišnjeg Velikog četvrtka Bog pozvao k sebi, a to su dijecezanski svećenici: preč. Milan Osrečki, preč. Franjo Glas, mons. Dragutin Komorčec, vlč. Ivan Žnidarec, vlč. Marko Dujam i preč. Stjepan Rožanković, te đakon vlč. Krunoslav Kičinbači. Spomenimo se i pokojnih prezbitera naših redovničkih zajednica: p. Stjepana Korena, DI, p. Antuna Cveka, DI, p. Franje Šanjeka, OP, p. Vladimira Horvata, DI, don Stjepana Pasarića, SDB, p. Ivana Fučeka, DI, p. Srećka Cetinića, DI, p. Ivice Tomljenovića, OP, p. Stanislava Kosa, DI, fra Maksimilijana Hercega, OFMConv., fra Antuna Jesenovića, OFM i p. Janka Rogine, DI. Neka ih sve Bog, bogat milosrđem, primi u vječno zajedništvo nebeske Crkve.

            Zahvalimo i za nove darove u mladim svećenicima te im budimo potpora u zajedništvu prezbiterija. Prošle sam godine u lipnju, u našoj Katedrali zaredio 12 novih svećenika, 7 dijecezanskih i 5 redovničkih, a u rujnu 17 đakona, 5 dijecezanskih i 12 redovničkih. Oni se sada pripremaju za svećeničko ređenje, koje je planirano za 20. lipnja ove godine u Svetištu Majke Božje Bistričke. Sve ih preporučujem u vaše molitve i potporu.

            8. U »Pismu o liturgijskim slavljima tijekom pandemije i o životu Nadbiskupije nakon potresa«, od 10. ovoga mjeseca, posebno sam preporučio da se vjernike pozove na svetu ispovijed, budući da prigodom Uskrsa nisu mogla biti organizirana pokornička slavlja. Bilo bi prikladno sada, o svetkovini Duhova, ili prigodom župnog blagdana, organizirati ispovijedanje s više svećenika u župi.

            Na sastanku s dekanima 7. svibnja dogovoreno je da se ovogodišnje slavlje svete potvrde programira za jesen, počevši od rujna. Ovime se sada daje mogućnost da u župama u kojima su kandidati za krizmu pripremljeni za primanje sakramenta, a za ljetnih mjeseci ostaju u župi, uz napisanu suglasnost roditelja krizmanika, neka župnici, ako to ocjene uputnim, dogovore slavlje svete potvrde, dakako uz prethodnu suglasnost Nadbiskupskog duhovnog stola.

            Draga braćo i sestre, u Crkvi kršćanske davnine posvećeno ulje smatralo se osobitim znakom prisutnosti Duha Svetoga kojega nam posreduje Krist Gospodin. U posvećenom ulju, snagom Duha Svetoga, dotičemo Stvoriteljevu dobrotu i Otkupiteljevu ljubav.

            Draga subraćo svećenici, ulje što ćemo ga sada posvetiti ponesite radosno diljem naše Nadbiskupije, a vas, predragi vjernici, pozivam da svoje svećenike pratite molitvom i kršćanskom ljubavlju, kako bi mogli vjerno izvršiti poslanje koje im je Krist povjerio. Neka nas sve prati nebeski zagovor Majke Božje od Kamenitih vrata i blaženog Alojzija Stepinca. Amen.