Poštovane i drage sestre!

Pozdravljam vas sve najsrdačnije i zahvaljujem Božjoj Providnosti što me, po pozivu vaših poglavarica, dovela jutros u vaš samostan koji je sjedište uprave Provincije da, zajedno sa svim sudionicama ovoga redovitog provincijskog kapitula, slavim svetu Misu na početku njegova zasjedanja.

Molimo Božji blagoslov za uspjeh svih vaših plemenitih nakana i dobrih planova, za sretno odvijanje zasjedanja, za mudro analiziranje prošloga i razborito raspravljanje te predlaganje i pronalaženje budućih rješenja.

Dođi, Duše Presveti! Tako molimo na početku ovoga dana. Zrakom svoje božanske milosti s neba posjeti ovaj samostan i ostani u njemu. Posjeti, Duše Presveti, svaku sudionicu ovoga zasjedanja i svima njima koje vjeru imaju, i što se u te nadaju, sedam svojih dara daj. Daj im osobito krepost i mudrost potrebnu, kako bi svaka sestra, svjesna da bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, kroz dane zasjedanja mogla dati svoj najbolji duhovni i najplodonosniji radni mogući doprinos.

I.

Svojim zabrinutim učenicima Isus je na Gori zborio: „Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‚Što ćemo jesti?‘ ili: ‚Što ćemo piti?‘ ili: ‚U što ćemo se obući?‘ Tȁ sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova“ (Mt 6,32 – 34).

Polazeći od ovih Isusovih riječi o ljudskoj brizi, dok o njima razmatramo u kapelici ove važne crkvene ustanove, lako je uočiti da danas u našim crkvenim kućama i ustanovama nemamo nikakvu potrebu pitati se hoćemo li imati što jesti, piti ili obući. Jer svega toga, Bogu hvala, često ima možda i više negoli je potrebito. No, usred materijalnoga blagostanja već su postala skoro svakodnevna i posvema utemeljena naša pitanja: Što ćemo s našim novicijatima, sjemeništima i bogoslovijama? Tko će biti u našim samostanima i drugim lijepo uređenim crkvenim kućama? Koja je njihova budućnost? Zašto je u njima sve manje kandidata za duhovna zvanja? Jesu li glavni razlozi za pojavu kriza samo društvene naravi, kao što su na primjer suvremeno bezboštvo, ubrzano smanjivanje broja poroda i iseljavanje, na koje se često i opravdano poziva? Ili možda naši primjeri, način života i svjedočenja nisu dovoljno privlačni današnjim mladićima i djevojkama? Jesu li naše karizme još uvijek suvremene i potrebne? Da li ih premišljati i kako ih usmjeriti na nov način?

Sva ta pitanja, kao i mnoga druga, ne bismo smjeli zabrinuto postavljati niti na njih tražiti odgovore samo svojim moćima, na način obične analize i nizanja različitih razloga društvene i crkvene naravi, jer bi Isus i nama, današnjim svojim sljedbenicima, a jutros vama svojim učenicama, u tom slučaju sigurno uputio prijekor: Tȁ sve to pogani rade! Ove Isusove riječi su Božji govor, pouka i opomena. Samim time imaju trajnu vrijednost i treba ih primijeniti kao opomenu na svaku eventualnu situaciju kad članovi Crkve, slično i nesmotreno zatvoreni u ovaj svijet, ili se predaju beznađu ili s uvjerenjem u dostatnost svojih sposobnosti i talenata, umisle da su sposobni sami naći rješenja.

II.

Istina je da Isus od svojih sljedbenika traži i društvenu odgovornost i otvorenost da se unutrašnja crkvena složena pitanja proučavaju i rješavaju također na stručan način. To isto očekuje od članova i upravitelja crkvenih ustanova i zajednica. To je zahtjev katoličkoga morala. Isus očekuje da se, izgradnjom ovoga svijeta i Crkve u njemu, nastavi Božje djelo stvaranja i posvećivanja. Ali Isus zapovijeda da sve to uvijek bude u službi Kraljevstva Božjega. To isto traži i od naše generacije kršćana. To očekuje također od vašega kapitularnog zasjedanja. Odnosno, Isus svojim učenicima uvijek ponavlja i zahtijeva, također jutros u ovoj kapelici, da je, prije stručnih analiza i mudrih ljudskih odgovora na teška pitanja, potrebito tražiti Kraljevstvo i pravednost njegovu (usp. Mt 6,33). A onima koji tako čine, to jest onima koji traže Kraljevstvo i njegovu pravdu postavljaju za temelj, Isus i danas obećava da će sve se ostalo dodati.

Za misao vodilju svoga zasjedanja vi ste izabrale riječi iz Matejeva evanđelja: Tražite najprije Kraljevstvo nebesko! (usp. Mt 6,33). Te su riječi dio Isusove velebne Besjede na Gori i nalaze se u odlomku, koji ima naslov „Pouzdanje u Božju providnost“. One sadrže program i način života koji se očekuje od svakoga kršćanskog vjernika. Jer uvijek je hitna potreba da svaki čovjek, a među njima na prvomu mjestu članovi redovničkih zajednica, žele i traže Kraljevstvo nebesko i već na ovoj zemlji također pravdu njegovu.

Kraljevstvo nebesko i pravda njegova su svrha čovjekova nastojanja, čija stalna briga treba biti kako ostati unutar toga kraljevstva, ne izići izvan njega nego kako doprinositi njegovoj izgradnji svojim djelovanjem koje je način suradnje s Bogom u stvaranju i put spasenja.

Kraljevstvo Božje kao čovjekovo stanje a pravda njegova kao čovjekovo djelovanje najbolja je „osiguravajuća kuća“, poglavito u vrijeme duhovnoga siromaštva i oskudice. Od nje će onima koji imaju vjeru u Providnost, i koji rade po pravdi Božjoj, doći poticaj za nalaženje pravoga načina za izlazak iz nepogoda, za rješavanje izazova i problema. Odnosno, po toj vjeri i djelovanju, kojim ona ravna, sve će vam se ostalo dodati (usp. Mt 6,33). Naravno, nikada bez čovjekova djelovanja i nikada samo zbog ljudskoga doprinosa.

U svojim molitvama, svom razmišljanju i planiranju za vrijeme svoga zasjedanja i kasnijih provedaba njegovih zaključaka tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu i, ako bude volja Božje providnosti, sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33). Tako je rekao Gospodin.

Vaša Provincija posvećena je Prečistom Srcu Marijinu. Neka vas svojim zagovorom prati kroz ove dane ona, koja je blažena jer je vjerovala da će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina (usp. Lk 1,45) i koja je za životnu želju imala pravilo da joj, kao službenici Gospodnjoj, bude po Božjoj riječi (usp. Lk 1,38), kako biste na najbolji mogući način nasljedovale Marijin primjer traženja Kraljevstva Božjega i pravde njegove. Radi vas i vašega spasenja i radi napretka Provincije. Po Kristu Gospodinu našemu.