Homilija

¯

Liturgijska čitanja Pnz 7, 6-11; 1 Iv 4, 7-16; Iv 15, 9-17

1. Draga braćo i sestre!

U radosnom ozračju Kristova uskrsnuća, sve vas srdačno pozdravljam želeći vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

Osobit pozdrav upućujem vjernicima, svećenicima, osobama posvećenog života i građanima Kotorske biskupije. Zbog opasnosti od koronavirusa, a radi zaštite zdravlja puka, umjesto u kotorskoj katedrali sv. Tripuna, danas uskrsli Gospodin prelazi granice, sustiže nas i okuplja u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve. Majka Crkva, koja dariva svoga sina, moli Dobroga Pastira da snagom Duha svoje ljubavi posveti onoga koga izabra da bude vidljivi znak njegove ljubavi u Crkvi Božjoj koja je u Boki, u Crnoj Gori.

2. To si ti, dragi don Ivane! Tebe uskrsli Gospodin izabra za službu pastira Crkvi svojoj koja je u „zaljevu svetaca“. Gospodin koji poznaje srca ljudi, prepoznao je u tvome dosadašnjem svećeničkom služenju vjernost, pa ti sada povjerava još veće zadaće, da mu i u tome budeš vjeran. S iskustvom različitih službi u Mostarskoj biskupiji, kao i misionara u Americi i Africi, uvjereni smo da ćeš biti dobar misionar i evangelizator u Kotorskoj biskupiji, danas maloj, ali tako bogatoj duhovnim naslijeđem i kulturnim blagom. Na Gospodinov poziv si se odazvao premda si svjestan svoje ograničenosti, grešnosti i nedostojnosti, ali oslonjen na njegovu milosrdnu ljubav u skrušenom povjerenju si rekao: „Evo me, Gospodine!“ Tvoje povjerenje i oslonjenost na Božju ljubav svjedoči i biskupsko geslo koje si izabrao: Bog je ljubav! Ovo je tvoja ispovijest vjere poput one Tomine pred uskrslim Gospodinom: „Gospodin moj i Bog moj“ (Iv 20, 28).

3. U izboru tvoga gesla nadahnula te Božja ljubav osobito naglašena kod Ivana, ljubljenog učenika, čije ime nosiš i čija si čitanja izabrao za svoje ređenje. Poput apostola Ivana i ti, don Ivane, sada još više želiš osloniti svoj život na srce božanskog Sina, na temelj, izvor i vrhunac istinske i utjelovljene ljubavi. Isus Krist jedini je Dobri Pastir svoje Crkve, Veliki svećenik i vjerni Zaručnik koji svoju zaručnicu Crkvu ljubi iskrenom, trajnom i bezgraničnom ljubavlju. Njegova ljubav te zavela, a ti si se dao zavesti na poziv za svećeništvo, a sada i na poziv punine svećeničkog reda.

Don Ivane, tko smo mi svećenici, redovnici i biskupi? Često nas drugi, a i mi sami sebe oslovljavaju različitim časnim nazivima i počasnim titulama, ali ono što nas najbolje predstavlja u dostojanstvu našega poziva i poslanja jest titula prijatelji Zaručnikovi (usp. Iv 3, 29). Mi smo samo Zaručnikovi prijatelji! Zaručnik je jedan jedini – Isus Krist – Raspeti i Uskrsli! Njegova zaručnica je Crkva – biskupija, župa, Božji narod među kojim smo u njegovo ime pozvani i poslani. Kad bismo umjesto služenja vladali, postavljali se kao gospodari nad svojim vlasništvom – prezirom, samovoljom i zavođenjem zajednice – bilo bi to nasilje nad Zaručnicom, bilo bi to kršenje našega celibata – ignoriranje i ponižavanje Zaručnika koji život svoj daje za svoju zaručnicu – Crkvu. Kad god i gdje god nestane ljubavi – služenja, nastupa umaknuće – otmica zaručnice.

4. Mi biskupi, svećenici i redovnici Krista Raspetoga i Uskrsloga, onoga koji iz ljubavi život svoj daje za nas, pozvani smo biti, ne zaručnici, nego samo prijatelji Zaručnikovi. Stoga, mi se ne možemo vjenčati za župu, za biskupiju, uzeti je u svoj posjed jer Krist Gospodin jedini je Zaručnik. Naš odnos prijateljâ Zaručnika i zaručnice – Crkve, snažno je istaknuo jedan prijatelj Zaručnikov – sveti Pavao, poslije nemilih događaja podjelâ i raspravâ u korintskoj Crkvi gdje se govorilo: ja sam Petrov, ja Pavlov, a ja Apolonov…, kad kaže: „Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu“ (2 Kor 11, 2). Pozvani smo ne biti ljubomorni na Zaručnika zbog Zaručnice, nego biti ljubomorni Zaručnikovom ljubavlju – Božjom ljubavlju – da se Zaručnica ne udalji od ljubavi Krista Gospodina, pomagati joj da je ne zavedu drugi udvarači i nakupci sebične ljubavi. Da bismo bili vjerni prijatelji Zaručnikovi, potrebna nam je iskrena povezanost i prijateljstvo s njegovom božanskom ljubavlju.

5. Sve geste i simboli biskupskog ređenja upućuju nas na ljubav Božju, koju on želi razliti u tvoje srce po Duhu Svetom – polaganjem ruku. Pomazanjem svetim uljem postaješ dionikom poslanja i suradnik Pomazanika – Krista Gospodina – njegove proročke, učiteljske i svećeničke službe. Prsten kojeg ćeš primiti, znak je ljubavi, ne zaručničke, nego ljubavi Zaručnikova prijatelja prema zaručnici Crkvi, ali i znak ljubavi i povjerenja Zaručnika prema svome prijatelju. Štap koji ti se predaje nije žezlo moći, nego znak oslonjenosti na Gospodina, kako bi i ti mogao biti oslonac drugima poput Mojsija, koji svojim štapom učini da poteče voda iz stijene i ugasi žeđ naroda u pustinji. Evanđelje ti se ne predaje u ruke, nego se polaže nad glavom jer evanđeljem se ne može raspolagati, već riječ Božja treba zahvatiti tvoje misli, um i srce. Ne nosimo mi riječ Božju koliko ona nas nosi. Tvoja prostrtost pred oltarom uz molitvu i zaziv svih svetih znači tvoju nedostojnost i otvorenost da te Gospodin ojača i ispuni svojom ljubavlju. Njegova ljubav nam je svakodnevna hrana koja nas hrani Riječju i Euharistijom poput mane, koju ne možemo jedanput skupiti za čitav život, nego kao svakodnevnu hranu.

6. Don Ivane, prijatelju Zaručnikov! Kao prijatelj dobro došao u malu, ali slavnu Kotorsku biskupiju žive vjere, dubokih korijena u zaljev ljepote duhovnosti, zaljev svetaca i blaženika. Tvoje ređenje i tvoju dobrodošlicu danas prate, ne samo današnji Bokelji, nego i znani i neznani nebesnici: sv. Tripun, sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Gracija Kotorski, službenica Božja Anamarija Marović… Dobro došao među nas biskupe Splitske metropolije, kojoj tradicionalno pripada Kotorska biskupija. Dolaziš iz susjedstva u Kotor. Pred 40 godina svećenik Mostarske biskupije, mons. Marko Perić, bio je kotorski biskup, a od njega do tebe u nizu su biskup mons. Ivo Gugić, mons. Ilija Janjić, kotorski biskup u miru, te apostolski administrator Kotorske biskupije nadbiskup barski mons. Rrok Gjonlleshaj. Vjernici tvoje nove biskupije su najvećim djelom Hrvati – Bokelji, ali i Albanci te pripadnici drugih naroda.

7. Crkva Kristova je univerzalna, gdje ljubav sve poštuje i sve uvažava te stvara katoličko zajedništvo u bogatstvu različitosti. To je Kristova Duhovska Crkva, pozvana slijediti Zaručnikovu želju da kršćani budu jedno u svojoj dijaloškoj otvorenosti prema svim ljudima i narodima. U tom duhu, u razgovoru za jedne novine, rekao si: „Bog i zajedništvo, od onoga osnovnoga obiteljskoga pa dalje, vrijednosti su i svetinje koje nemaju ni naciju ni denominaciju, vrijednosti su i bogatstvo koje se ne može kupiti, nego samo živjeti i svjedočiti“. Naglasio si da je isti izvor nadahnuća bio starim Bokeljima iz kojega su se formirali sveci i blaženici zaljeva i gradila tolika bogata duhovna i kulturna baština. Svakako, na tebi je brate, da sa svojim svećenicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim tražiš put i način kako danas nanovo otkriti i ugraditi vrijednosti kojima su se formirale duhovne veličine i tolike lijepe crkve kojima je ukrašen bokeljski zaljev. Dakako, Crkva nije arhiv – muzej, niti spomenik kulture, nego živa zajednica vjernika – Zaručnica Kristova. Crkva je znak budućnosti, a ne ostatak prošlosti! Nije povijest, nego navještaj!

8. Dragi biskupe Ivane! U duhu tvoga gesla: Bog je ljubav, ovoj ljubavi utjelovljenoj, raspetoj i uskrsloj u Isusu Kristu – Zaručniku – postaješ prijatelj! Ostani u ljubavi Kristovoj da njegova radost bude u tebi i da tvoja radost služenja njemu – Zaručniku – u Crkvi bude potpuna. Htio bih ti prenijeti riječi upućene jednom novozaređenom biskupu: „Više slušaj nego što govoriš. Govori samo iz ljubavi i uvijek radi ljubavi. Ne zaboravi svaki dan i u najtežim danima klicati: „Veliča duša moja Gospodina“ i žurno ići sa zaljubljenošću Majke Marije ususret braći i sestrama“. A sve zato, jer „Bog je ljubav!“ Amen!