Draga braćo i sestre,
dok koračamo prema Jubilarnoj godini 2025., pozvani smo zajednički promišljati o našem poslanju u Crkvi i društvu. Ova godina, dar milosti, obnove i pomirenja, pruža nam jedinstvenu priliku za dublje duhovno preispitivanje i obraćenje. Posebno je to važno za vas Bogu posvećene osobe, koje su kroz svoje posvećenje prihvatile život služenja i molitve. Na vama je osobita odgovornost i čast da budete predvodnici na putu pomirenja.

Tema ovogodišnjih Redovničkih dana „Pomireni s Bogom i međusobno“ izuzetno je relevantna u vremenu obilježenom podjelama i ratovima. Pomirenje s Bogom, izvorom svake ljubavi i milosti, temeljni je korak prema unutarnjem miru i duhovnoj obnovi svakog pojedinca. Međutim, pomirenje ne smije stati samo na osobnoj razini – ono se mora protegnuti i na naše međusobne odnose, unutar naših obitelji, zajednica i cijelog društva. Život Bogu posvećenih osoba treba biti jasno svjedočanstvo da je praštanje moguće. Na taj način postajemo autentični nasljedovatelji Isusa Krista.

Kreposti koje pokreću kršćansko ćudoredno djelovanje jesu bogoslovne kreposti vjere, nade i ljubavi. One „prilagođuju moći čovjeka da može imati udjela u božanskoj naravi“ (KKC 1812), a to uključuje i sposobnost praštanja „na božanski način“. Redovnici su pozvani te kreposti ostvarivati kroz zajedništvo, molitvu i služenje. Stoga, u svjetlu poziva na praštanje, promislimo prvo o krepostima koje omogućuju kršćansko praštanje, osobito u okruženju u kojem smo, kao Bogu posvećene osobe, pozvani svjedočiti i živjeti, a zatim i o bitnim stožerima redovničkog života: molitvi, zajedništvu i služenju.

1. Vjera

Vjerom se čovjek slobodno predaje Bogu. To bi se moglo smatrati i definicijom redovničkog života, jer redovnički poziv predstavlja odgovor na Božji poziv – dar milosti koji prihvaćamo vjerom. Odgovor vjere obuhvaća cijelo naše biće: intelekt, volju i emocije. Vjera je potpuno predanje Bogu i povjerenje u njegov plan, čak i u trenucima sumnje i nesigurnosti. Bez vjere, posvećeni život gubi svoj smisao i svrhu.

Papa Benedikt XVI. poziva redovnike i redovnice da se prisjete svoje „prve ljubavi“ – onog trenutka kada su prvi put osjetili Božji poziv i radost koja je proizašla iz toga susreta.

Dragi redovnici i redovnice, u ovoj Jubilarnoj godini pozivam vas da obnovite svoju vjeru, prisjećajući se te prve ljubavi, jer samo tako vaš će poziv ostati živ i dinamičan unatoč svakodnevnim poteškoćama. Ako vaša vjera ne raste i ne obnavlja se kroz molitvu, zajedništvo i djela milosrđa, ona će s vremenom zamrijeti. Papa Franjo naglašava da nas vjera ne udaljava od svijeta i njegovih problema, nego nas vodi dublje u stvarnost.

Redovnički život, sa svojim svakodnevnim ritmom molitve, zajedništva i služenja, može ponekad dovesti do rutine i duhovne suhoće. Upravo u takvim trenucima potrebno je vratiti se izvoru – obnoviti onaj prvotni „da“ Kristu. Zapamtimo, vjera nikada nije samo osobna stvar; ona nosi zadaću pomirenja svijeta s Bogom.

Kako bismo mogli ispuniti tu svetu zadaću, u ovom vremenu pripreme za Jubilej, pozvani smo obnoviti svoju vjeru kroz pomirenje s Bogom i međusobno.

2. Nada

Dragi redovnici i redovnice, pozvani ste biti svjedoci nade, stavljajući svoje pouzdanje u Krista i njegova obećanja i oslanjajući se na pomoć Duha Svetoga, a ne na vlastite snage. Kada kršćanska nada pokreće vaše djelovanje, ona otvara prostor Božjem djelovanju u svijetu. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima naglašava: „Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?“ (Rim 8,24-25). Današnji čovjek, žedan vjere i povjerenja, umoran je od laži i obmana. Vi, koji svjedočite pouzdanu nadu, potrebniji ste nego ikad. A naša nada je sam Krist. Nada nije samo neka emocija, nego ona budi vjeru, pokreće nas da činimo hrabre korake i budemo svjetlo u tami.

U svijetu ratova, podjela, netrpeljivosti i beznađa, pozvani smo biti nositelji kršćanske nade koja vjeruje da Bog vodi povijest, da je njegova Providnost prisutna i na djelu te da je pomirenje moguće, čak i onda kada se čini da zlo prevladava. Vaša nada nije pasivno iščekivanje boljeg sutra, već aktivna snaga koja pokreće vaša djela s povjerenjem i predanošću.

U vremenu kada prevladavaju egoizam i individualizam, gdje se mnogi brinu samo za sebe, vaše svjedočanstvo brige za druge i spremnosti da se žrtvujete iz ljubavi prema Bogu postaje znak nade koja ne prolazi, jer ima svoj temelj u Bogu.

3. Ljubav

Bogoslovna krepost ljubavi ostvarenje je dviju zapovijedi o ljubavi: ljubiti Boga iznad svega, radi njega samoga, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe iz ljubavi prema Bogu (usp. KKC 1822). Ljubav oživljava i nadahnjuje vježbanje svih kreposti. Posvećeni život, koji se temelji na Božjoj ljubavi, uvijek je nov i domišljat upravo zahvaljujući ljubavi. Tome svjedoče životi svih vaših svetih utemeljitelja.

Krepost ljubavi očituje se u izgradnji ljudske zajednice i mira, što je posebno važno za posvećeni život. Muškarci i žene našeg vremena čeznu za ljubavlju, ali mnogi od njih nikada nisu iskusili ljubav u njezinu pravom smislu – kao krepost. Ljubav o kojoj svijet često govori lišena je istine i moralnog dobra. Ljubav otvara oči, omogućuje nam da vidimo drugoga onakvim kakav jest i da prepoznamo njegovu beskonačnu vrijednost. Vaša zadaća je pokazati da ljubav znači mnogo više, da joj je izvor u Bogu te da nosi sa sobom istinu o Bogu i čovjeku.

Autentičnost ljubavi ne očituje se samo u velikim djelima, već i u malim, svakodnevnim gestama unutar vaših zajednica. Kroz takva djela postajemo svjetlo koje obasjava tamne kutke svijeta, pokazujući da je ljubav srž našeg postojanja.

Kreposti vjere, nade i ljubavi, na koje smo svi pozvani, vi ostvarujete kroz molitvu, izgradnju zajedništva i služenje u ljubavi.

4. Molitva

Posvećeni život, sa svim svojim izazovima, radostima i žalostima, zahtijeva od onih koji su se posvetili Bogu da neprestano budu s njim. Jedino iz tog mjesta, mjesta molitve, možete crpiti snagu za autentičan život Kristovih učenika i učenica. U povijesti je dvanaest ljudi zapalilo cijeli svijet – bez tehnologije, interneta i društvenih mreža. Njihova snaga proizašla je iz susreta s uskrsnulim Isusom Kristom. Taj susret ispunio ih je ljubavlju koja ih je osposobila da podnesu svaku žrtvu i svaki napor kako bi svijet upoznao Radosnu vijest i povjerovao u nju.

Danas se to očekuje od vas, dragi redovnici i redovnice. Molitva nije bijeg, već susret s ljubavlju koja nas šalje natrag u svijet da volimo i služimo. Očekuje se da iz vašeg susreta s Bogom razlučujete i vršite Božju volju, da kroz molitvu za vlastite potrebe postajete svjesni potreba drugih, te da dopuštate Bogu da djeluje u vašim životima. Na taj način postat ćete posrednici mira i sigurnosti današnjem svijetu i čovjeku.

Zajednice posvećene molitvi imaju posebnu, ključnu ulogu u ovom poslanju Crkve. Vaša duhovna borba, iako često nevidljiva, ispunja svijet Božjom milošću i spasenjem. Vaša molitva za druge predstavlja nezaobilazan oblik služenja, jer se odričete vlastitih želja i komfora u korist duhovne potpore onima koji su u svijetu. Time potvrđujete da je prava ljubav žrtva za druge.

Molitva omogućuje svima vama dublje proživljavanje vlastitoga poziva, jer u tišini molitve Bog otkriva ono najdublje i najizvornije u vama. Uz molitvu, zajedništvo s Bogom i zajednički život s braćom i sestrama jednako su važni u pozivu Bogu posvećenih osoba.

5. Zajedništvo

Zajedništvo koje vi, dragi redovnici i redovnice, gradite nije samo praktična posljedica zajedničkog života, ono je izraz Božje prisutnosti među vama. U zajednici dijelite radosti i izazove, međusobno se podupirete i zajedno rastete. Budite „postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ (Dj 2,42). Kroz zajedništvo svjedočite kako je moguće graditi istinske odnose ispunjene ljubavlju i poštovanjem, što u konačnici doprinosi miru i pomirenju. Zajednica vam pruža priliku da učite praštati, slušati i prihvaćati jedni druge, a snaga vašeg zajedništva ovisi o tome koliko uspijevate u tim krepostima. Na isti način postajete svjetlo u svijetu punom podjela i mjesto gdje drugi žele živjeti i služiti.

Zajedništvo stvara prostor za uzajamno ohrabrivanje, podupiranje u vjeri i služenju. U tom dijalogu ljubavi nadilazite individualizam i postajete živi svjedoci Božje ljubavi, ne samo unutar svojih zajednica, već prema svakom čovjeku. Redovnička zajednica, oblikovana vjerom, nadom i ljubavlju, postaje znak da zajedništvo može biti mjesto osobnog rasta i ostvarenja.

Pozvani ste svjedočiti ljepotu zajedničkog života, dijeleći svoje živote i podupirući jedni druge u poslanju koje vršite. Vaša predanost zajedničkom životu svjedoči kako ljubav može nadvladati razlike i stvoriti dublje veze.

6. Služenje

Dragi redovnici i redovnice, pozvani ste slijediti Krista i živjeti posvećeni život, koji je u svojoj biti poslanje služenja, jer cijeli je Isusov život bio služenje iz ljubavi. Kao što je Krist, kojega nasljedujemo, dao svoj život za druge, tako smo i mi pozvani slijediti Njegov primjer. Služiti drugima znači prepoznati njihovo neizmjerno dostojanstvo i potrebe te na njih odgovoriti djelotvornom ljubavlju. Bez obzira na to jeste li pozvani na aktivan ili kontemplativan život, vaš je cilj uvijek isti: učiniti Krista prisutnim kroz osobno svjedočanstvo i služenje za spasenje ljudi. Služiti znači staviti se u tuđi život ne tražeći ništa zauzvrat, ući u svijet bližnjega s ljubavlju i suosjećanjem.

Što je vaša osobna posvećenost Kristu dublja, jača će biti i vaša zajednica, a time i vaša predanost apostolatu. Vaša uloga u Crkvi je proročka – pozvani ste podsjećati na Božji plan spasenja i sudjelovati u njemu kroz aktivno djelovanje u svijetu svoga vremena. Da biste to ostvarili, potrebno je imati duboko iskustvo Boga i svjesno prepoznati izazove s kojima se suočavate. To zahtijeva duhovno razlučivanje koje vam pomaže prepoznati „znakove vremena“ u svjetlu Evanđelja.

Pozvani ste dati nove odgovore na suvremene probleme, ali to možete učiniti samo ako ste otvoreni Duhu Svetome. Povijesni događaji često nose skriveni Božji poziv koji traži hrabrost da ga prepoznate i djelujete u skladu s vašom izvornom karizmom.

Posvećeni život ne smije biti zatvoren u sebe, već mora aktivno doprinositi novim evangelizacijskim inicijativama unutar Crkve. Vjernost konstitucijama osigurava da ostanete ukorijenjeni u svojoj karizmi, dok istovremeno odgovarate na izazove današnjeg vremena. Strukture i pravila koji su bili učinkoviti u prošlosti ne moraju nužno služiti i danas. Ključno pitanje koje se postavlja jest: što se može promijeniti? Kako zajednice mogu postati fleksibilnije, pristupačnije i privlačnije mladim ljudima?

Stoga je potrebno razmisliti o novim načinima vođenja i organiziranja života unutar vaših zajednica. Vaše zajednice moraju biti spremne na promjene, pa i one bolne, ako će to donijeti više života i obnoviti vaše družbe i institute.

Vjera se učvršćuje u molitvi, nada raste u zajedništvu, a ljubav se ostvaruje u služenju. Življenje ovih bogoslovnih kreposti obnavlja naše narušene odnose, zacjeljuje rane koje jedni drugima nanosimo svojim grijesima i slabostima, vraća mir u naše zajednice i čini ih mjestom susreta s Bogom i s bližnjima. Kraljevstvo Božje, koje smo pozvani ostvarivati na zemlji, jest radost i mir zajedničkog suživota.

Danas se mnogo govori o krizi redovništva, o krizi duhovnih zvanja i o krizi življenja zavjeta. Ipak, izlazak iz te krize ne može se ostvariti isključivo našim ljudskim naporima u obliku strategija, programa i projekata, nego snagom odozgor i obnovom iznutra.

Živeći svoju osobnu vjeru kroz susret s Bogom, gradeći zajedništvo kroz ugrađivanje sebe u zajednicu po zavjetima koje ste obećali te služeći jedni drugima u ljubavi, obnavljate redovništvo i činite ga privlačnim mladim ljudima koji žele živjeti radikalno i predano.

Dragi redovnici i redovnice, kriza se rađa tamo gdje nestaje vjere, nade i ljubavi, jer bez njih sve gubi svoj smisao. No, put izlaska iz svake krize jest upravo put vjere, nade i ljubavi – kreposti koje ne ostaju samo teorija, već se očituju u našem svakodnevnom životu. Onaj tko vjeruje, zna da za njega nema nemogućeg. Onaj tko se nada, ne boji se nijedne žrtve, jer zna da Bog daje snagu. A onaj tko ljubi Boga, uvijek nalazi novu snagu i život u toj ljubavi.

Stoga vas pozivam, budite svjedoci vjere, nade i ljubavi. Živite poslanje koje ste primili kroz dar karizmi koje vam je Bog dao – ne samo za vas, nego za druge, za Crkvu. Kada to činite, ljudi će vam vjerovati, jer naše vrijeme ne traži samo riječi, nego svjedočanstva; ono traži mirotvorce – one koji najprije sami žive ono što govore.

Budite svjedoci, neka vaša djela govore više od riječi. I neka vam Gospodin, izvor svakog dobra, bude snaga na tom putu. Amen.