Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici iz Istre, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice!

1. Rado sam se odazvao pozivu mons. Dražena Kutleše, nadbiskupa splitsko – makarskog, matropolite splitskog i apostolskog upravitelja Biskupije Porečke i Pulske, predslaviti ovo euharistijsko slavlje u Svetištu Majke Božje na dan tradicionalnog hodočašća vjernika Istre na Trsat. Kao jedan od vas, hodočasnik, iako dolazim sada s ove istočne strane Učke, s podnožja Velebita, veselim se susretu s vama i našom Majkom Božjom Trsatskom. U ime nadbiskupa Dražena Kutleše i u osobno ime, upućujem srdačan pozdrav svim hodočasnicima koji su se pridružili ovom euharistijskom slavlju iz Istre i drugih krajeva. Posebno pozdravljam one koji su iz raznih krajeva Istre preko Pazina, Boljuna, visoke Učke, Poklona, Matulja, trsatskih stuba… „na noge“, kako se to u Istri kaže, stigli jutros, hodajući i moleći još od četvrtka, u ovo svetište Majke Božje Trsatske.

Od srca hvala ocima franjevcima koji nas svake godine lijepo primaju u ovom Marijinom domu na Trsatu.

2. Duga je i bogata povijest trsatskog svetišta. Prisjetimo se samo tri važne činjenice iz prvog stoljeća ovog svetišta. Dana 10. svibnja 1291., prema pobožnoj predaji, kućica u kojoj je živjela sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa, prenesena je iz Nazareta na Trsat. 10. prosinca 1294. – tri godine i sedam mjeseci nakon čudesnoga prijenosa kućice iz Nazareta, kućica je nestala s Trsata i našla se na drugoj strani Jadrana, na posjedu izvjesne gospođe koja se je zvala Lauretta, u mjestu koje danas zovemo Loreto. Pobožni puk žalio je i plakao za nestalom nazaretskom kućicom. Neki su hodočastili u Loreto. Papa Urban V., 1367. darovao je Marijinu sliku koju danas zovemo „Gospa Trsatska“ za utjehu hrvatskim vjernicima koji su u Loretu plakali za Nazaretskom kućicom. Tu je sliku, prema tradiciji naslikao sveti Luka Evanđelista. Slika se nalazi na oltaru Svetišta i štuje kao Majka Milosti ili Majka Božja Trsatska.

U ovoj dugoj prošlosti od preko 730 godina na Trsatu se mnogo toga dogodilo i utkalo u povijest ovoga kraja i naroda. Bilo bi dobro ne zaboraviti ništa od onoga što se značajno na Trsatu zbilo. Mnogi su ovdje hodočastili uz žrtve i  napor, sve do posljednjih desetljeća najviše „na noge“. Dolazile su ovamo osobe koje su imale važnu ulogu u društvu i Crkvi. Sjetimo se samo bl. Alojzija Stepinca, sv. Ivana Pavla II. Može biti da je ovamo hodočastio i naš bl. Miroslav Bulešić. Možda, zbog povijesnih okolnosti, samo do Poklona ili, kao veliki Marijin štovatelj, bio je ovdje u mislima. Mnogim hodočasnicima ne znamo imena. Ne znamo njihovu povijest. Ne znamo njihove obitelji. Ne znamo njihove brige i probleme. Nisu nam poznate ni mnogobrojne milosti koje su ovdje primili  od Gospodina po zagovoru Marijinu… Ipak, najvrijednije je razumjeti njihovu živu vjeru i iskrenu ljubav prema blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj i našoj nebeskoj Majci. Privlačila ih je Sveta Nazaretska obitelj Isusa Marije i Josipa. Privlačila ih je nazaretska kućica i njezin lik Gospe od Milosti. Privlačila ih je blizina Marijina. Privlačio ih je sam Bog koji djeluje u vremenu i povijesti. Ta ista vjera i ljubav i nas danas dovodi ovdje. To je ono trajno i najvažnije u ovom svetištu Gospe Trsatske. Vjera i ljubav prema Bogu i blaženoj Djevici Mariji velike su i važne stvari u životu svakog kršćanina. I svaki od nas dio je ovog „hodočasničkog lanca“, onog „kotačića“ bez kojeg ovo vrijeme ne bi bilo dobro, ove „rijeke milosti“ bez kojeg nema Trsata – onog najbitnijeg: milosti koju Bog po vjeri i ljubavi ulijeva u čisto srce hodočasnika; onog srca koje Bog otvara za sebe i ono najveće dobro koje On sadrži u sebi, a koje je Marija, kao prva u nizu hodočasničke Crkve, već postigla u punini.

3.Evanđelista Matej nam u današnjem evanđelju donosi rodoslovlje Isusovo. Sveti pisac nabraja generacije od Abrahama do Josipa, Marije i Isusa. U ovom rodoslovlju ima velikih i svetih ljudi, pogana i stranaca, grešnika pa čak i jedan ubojica. Usprkos tome, nitko i ništa nije moglo spriječiti da se Isus, Božji Sin, za nas utjelovi i rodi. Ništa ne može biti prepreka Božjem planu. Ova Božja riječ je poruka i svakome od nas. Nitko u Božjem planu nije suvišan. Naš život važna je „karika“ u lancu Božje povijesti. Nitko iz Božje volje nije isključen. I mi smo dio Božjeg plana. Boga nećemo spriječiti u njegovu naumu svojim grijesima i slabostima, svojom nevjerom i neposlušnošću, svojom tvrdoćom srca i nemarom. Time sebe možemo zatvoriti da ono najveće dobro koje nam Bog želi darovati, a to je On sam, ne bude i naše dobro. Slikovito rečeno, možemo nositi pune ruke hrane, a sami umrijeti od gladi. Možemo posjedovati veliko bogatstvo, a trpjeti najveće siromaštvo. „Duhovna anoreksija“ može biti kobna za našu dušu i vječni život. Trsat sa svojim duhovnim sadržajem pred nas stavlja velike, sudbonosne, životne stvari.

4.„U životu je važno“, kaže papa Franjo, „tražiti velike stvari, inače se gubimo u mnogim sitnicama. Marija nam pokazuje da ako želimo da nam život bude sretan, Boga se mora staviti na prvo mjesto, jer samo je On velik. Koliko puta, naprotiv, u životu idemo za stvarima od male važnosti: predrasude, zlopamćenja, suparništva, zavisti, iluzije, suvišna materijalna dobra… Kolike nevažne stvari u životu! To nam je itekako poznato. Marija nas danas poziva dignuti pogled prema „velikim stvarima“ koje je Gospodin izveo u njoj. I u nama, u svakome od nas, Gospodin čini mnoge velike stvari. Moramo ih prepoznati i uzvisivati, veličati Boga zbog tih velikih stvari“ (15. 8. 2019.).

Na Trškom Vrhu (pokraj Krapine), u Marijinu svetištu, stoji natpis: „Mundi melioris origo“ (početak boljega svijeta), a označava Djevicu Mariju čije je rođenje postalo „početak boljega svijeta“. U Marijinu rođenju i mi gledamo koljevku našeg otkupljenja i u konačnici koljevku ljudske veličine, našeg boljitka. Marija je, prihvativši Božji plan, u zanosu molila „Veliča duša moja Gospodina“(Lk 1, 46). Ona je željela da Bog bude velik u njezinom životu i svijetu. Ona se nije bojala da joj Bog bude „konkurent“ u životu koji bi joj oduze nešto od njezine slobode. Ona je razumjela i prihvatila da je čovjek velik samo ako je Bog u njemu velik. Ona je shvatila da se postaje velik samo po Božjem uzdignuću u našem životu. „Samo ako je Bog velik u našem životu, i mi smo veliki“, kaže papa Benedikt XVI. (15. VIII. 2007.). Promatrajući Marijin život od početka do kraja, možemo razumjeti da je to tako. Ne trebamo i ne smijemo se udaljavati od Boga, već učiniti ga prisutnim u osobnom, obiteljskom i društvenom životu. Kada Boga učinimo velikim u našem životu i naš će život postati velik: i mi ćemo postati pobožanstvenjeni. Sav sjaj Božjeg veličanstva biti će naš. Ako je Bog za nas velik i svaki je čovjek u našim očima velik. Ako Bog nije velik u našim očima drugoga lako preziremo, ponižavamo, obezvrjeđujemo, sebe uzdižemo nad drugim… Važno je da Bog bude prisutan u našem zajedničkom, društvenom i političkom, življenju, jer jedino u Bogu imamo siguran orijentir životnih vrijednosti i zajednički put u Kristu i po Kristu. Ako ne, naše međusobne podjele, osobito u obitelji, biti će sve veće i nepomirljive, izgubit ćemo naše osobno i zajedničko dostojanstvo. Zato je potrebno da Bogu damo prostora u svakodnevnom životu, počevši od svakodnevne jutarnje i večernje molitve, od njegovanja bratske kršćanske ljubavi koju njegov Duh potiče u našim srcima, do svetkovanja Dana Gospodnjeg svake nedjelje. Marija je sve ono što je Bog činio u njezinom životu pohranjivala u svom srcu i o tome prebirale, kaže nam evanđelista Luka (usp. Luka 2, 19). To je i nama potrebno. Krunica je divno sredstvo koje nam pomaže da pohranjujemo u srce sve što Bog čini u povijesti i u našem životu. Premalo je da krunica bude samo ukrasni lančić koji nosimo oko vrata. Krunica je pomoćno sredstvo koje prebiremo u našim rukama kako bi nam krunica bila pomoć u molitvi. Po molitvi krunice, razmatranju Isusova života i Božjoj milosti postajemo veliki poput Marije, u nama počinje rast „bolji svijet“ koji je započeo Marijinim začećem i rođenjem. Nikad nam vrijeme neće biti izgubljeno ako ga Bogu darujemo. Dapače, što više Bog bude ulazio u naše vrijeme,  ono će sve više prodirati u vječnost, postat će sve bogatije.

5. Braćo i sestre,

Euharistija koju slavimo pomaže nam da postanemo svjesni veličine dara koji nam Bog daje na misi i ispunja nas dubokom radošću. Dioništvo u toj veličini i ljubavi Božjoj dala je Mariji snage za njezin pristanak na Božji plan. Marija, osjetivši nježnu Božju ljubav, bez dvojbe i odgađanja, potpuno se predala Božjem planu, sva se stavila u Božje ruke. Potpuno raspoloživa, potpuno otvorena, u dubini svoga srca i slobodna, dala je mogućnost Bogu da je, po Duhu Svetom, ispuni svojom ljubavlju i životom. I nama se u ovom euharistijskom slavlju s tom istom nježnošću i ljubavlju u snazi Duha Svetoga daruje Božji Sin. Onaj tko se pričesti prima i nosi u sebi onog istog Isusa, Uskrslog Gospodina, kojeg je Marija po Duhu Svetom primila i nosila u svom krilu, Onog koji je od mrtvih uskrsnuo i na nebo uzašao. Neka naš život postane „početak boljega svijeta“ za naše obitelji, Crkvu i društvo kao što je to bilo Marijino rođenja. Povjerujmo Božjoj Riječi koju čujemo da se u nama začme novi uskrsli život kao što je to učinila Marija. Prihvatimo Isusa kao što ga je prihvatila Marija. Ljubimo ga kao što ga je ljubila Marija. Darujmo svoje tijelo Duhu Svetom kao što je to učinila Marija. Budimo hram Duha Svetoga kao što je to bila Marija. Nosimo Isusa ljudima kao što ga je Marija nosila Elizabeti. Utjelovimo Riječ Božju u sebi da se Isus rađa u svijetu kao što je to učinila Marija. Budimo s Isusom u životu, smrti, uskrsnuću i izlijevanju Duha Svetoga kao što je to bila Marija. Budimo svaki trenutak u životu s Isusom kao što je to bila Marija. Budimo s Isusom sada i svu vječnost kao što je to Marija. Amen.