Tradicionalni moralni nauk, kaže sugovornik, nije imao većih problema s kockom, ako se u igru ulazilo s razboritošću i ako se poštivalo načelo pravednosti, odnosno ugovorna obveza. No u novije se vrijeme moralna procjena kockanja bitno promijenila. Čovjek igra sa strojem, a time se gubi društvena dimenzija. Osim toga, čovjek će protiv stroja dugoročno uvijek izgubiti.

„Posebno je međutim na promjenu u moralnoj procjeni kocke utjecala činjenica da novi oblici kockanja nose sa sobom velik rizik stvaranja ovisnosti i, posljedično, razaranja ljudskih života“, kaže sugovornik.

Osim što je broj ovisnika u Hrvatskoj visok, dr. Dugalić kao posebni problem ističe sljedeće: „Poseban je problem kockanje u adolescentskoj dobi. Prema provedenim istraživanjima i nedavnim podatcima javnoga zdravstva čak 72,9 posto hrvatskih srednjoškolaca probalo se kladiti, njih 20 posto redovito se kladi i kocka… (…) Istaknut ću da u mladoj populaciji prevladava upravo športsko klađenje. Možemo reći da je upravo taj oblik klađenja, premda možda i nije najrizičniji, inicijacija mladih u svijet kocke.“

Ulazeći u niz pitanja i prosudbi povezanih s tematikom, sugovornik ističe pozitivne pomake u zakonodavstvu, u porastu svijesti o opasnostima vezanima uz kocku, ali ističe i neke još uvijek negativne pojave. Tako smatra da „nije dobra poruka“ to što je glavni sponzor Hrvatske nogometne lige jedna kladioničarska kuća. Naposljetku se osvrće i na ulogu i poslanje Crkve. „Ne želim reći ništa protiv ljudi koji su u poslu igara na sreću, ali mi se čini da nije primjereno da Crkva prima donacije od kladionica jer taj je novac uvijek stečen na nečijem gubitku, na nečijoj nevolji, a ponekad i na nečijoj propasti“, kaže među ostalim dr. Dugalić za Glas Koncila