„Kod autonomnih je automobila ‚odluka‘ u potpunosti prepuštena stroju, pa i onda kad ta odluka uključuje moralnu dilemu, kad mora odrediti čiji će život čuvati, a čiji ugroziti“, rekao je među ostalim dr. Čartolovni, postavivši glavni etički problem povezan s autonomnim automobilima nove generacije kakav je i robotaksi „Verne“. Na pitanje je li u redu da takvu odluku donosi stroj, sugovornik će u razgovoru reći: „Zapravo nije! Nije moralno ispravno odluku o životu i smrti povjeriti stroju.“

U slučaju autonomnih automobila očituje se pristup koji je, prema sugovorniku, često prisutan kod predstavljanja tehničkih inovacija javnosti. „U većini takvih prezentacija, dakle ne samo Vernea, nego i drugih autonomnih vozila, pod povećalo dolaze tehnička dostignuća i tehnički aspekti inovativnosti, izvedivosti i tomu slično. Također se u svim tim prezentacijama nastupa kao da su nam autonomni automobili prijeko potrebni i kao da etička pitanja i ne trebaju doći do izražaja jer su svojevrsna kočnica. Na neki nas se način stavlja pred gotov čin“, ističe.

Dr. Čartolovni govorio je o programiranju kao ključnom trenutku u proizvodnji vozila, jer robot bira u skladu s prioritetima i protokolima koje mu čovjek postavlja. Na pitanje ne bi li javnost trebala biti upoznata s tim protokolima sugovornik ne samo da odgovara potvrdno, nego se osvrće i na samu fazu testiranja. „Informirani pristanak sastavni je dio svakoga ispitivanja i ne vidim nikakva razloga zašto bi ova situacija bila iznimka. Jer svi mi koji sudjelujemo u prometu – ja, moj automobil, moji bližnji – dio smo ispitivanja i trebali bismo imati mogućnost izraziti svoju suglasnost, ili neslaganje, s izlaganjem određenomu riziku“, poručuje.