Jedna od središnjih poruka razgovora jest da se život na selu nastoji učiniti nemogućim.

„Primjerice, imamo toliko praznih zgrada, domova, zadružnih i školskih prostora u kojima je zadrugarstvom moguće organizirati seosku tržnicu u svakom naselju – organizirani otkup, preradu, plasman proizvoda malih seoskih obiteljskih gospodarstava – dnevni, tjedni, mjesečni utržak članovima malih seoskih obiteljskih gospodarstava, sredstva za život mladim obiteljima. Zgrade zjape, a organizacije nema“, rekao je Ivandić.

„Čovjek mora ostati i opstati u svom okružju gdje je rođen, gdje je odrastao i među svojim narodom. Neotuđivo je ljudsko pravo biti ‘svoj na svome’. Ono je neodvojivo od ljudske naravi koju mu je Bog dao, postavio ga u njegovo prirodno stanište“, rekao je.

Zdravko Ivandić u razgovoru se dotaknuo i nepotizma u poljoprivredi i problema da koncesiju na zemlju dobivaju ‘odabrani’.

„Koncesiju na zemlju dobivaju ‘odabrani’, što je samo po sebi amoralno, protuzakonito, kažnjivo. To je samo još jedan korak prema oduzimanju, izbacivanju lokalnih žitelja od vlasništva nad zemljom. Stvara se dojam da pravo na koncesiju imaju svi, a u praksi koncesiju dobivaju odabrani. S vremenom će i taj broj biti reduciran. Zemlja Hrvatska je neotuđiva i samo nasljedna, naravno ako Hrvatska želi opstati“, istaknuo je Ivandić.

Dotaknuo se i uloge hrvatske poljoprivrede u kontekstu gospodarstva Europske unije.

„Hrvatska je dio globusa, ali Hrvati nisu dio globalizirane, bezbožno, anacionalno orijentirane malo veće Jugoslavije – EU-a…. Potrebno je razgolitit namjere onih kojima je cilj izvlastiti žitelje Hrvatske od vlasništva nad zemljom, navesti ih da zemlju, očevinu, djedovinu, prodaju u bescjene i postanu lumperproleteri, skitnice u Europi bez granica“, naglasio je Ivandić.

Cijeli intervju čitajte u novom broju Glasa Koncila.

Glas Koncila