Intervju s mons. Svalinom u povodu Tjedna solidarnosti
Foto: Mirko Cvjetko // Mons. Fabijan Svalina
Hrvatski Caritas, odlukom Hrvatske biskupske konferencije od 2007. godine provodi animaciju vjerničke i opće javnosti u Hrvatskoj te na katoličkim misijama i župama u inozemstvu za prikupljanje sredstava kojima se pomažu socijalni, obrazovni, karitativni, humanitarni i socijalno-poduzetnički projekti u Bosni i Hercegovini putem mreže biskupijskih Caritasa i Caritasa Bosne i Hercegovine. Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH ove godine obilježava se od 9. do 15. ožujka i tim povodom za Hrvatsku katoličku mrežu o konkretnoj akciji i projektima govorio je ravnatelj Hrvatskoga Caritasa mons. Fabijan Svalina.
Kako živi Crkva i hrvatski narod u BiH?
Ne postoji jednostavan odgovor na to pitanje. Ako si želimo predočiti sliku stvarnoga života uvijek treba poći iz vlastite sredine i ozračja, konkretno naše domovine. Vidimo kako naši sugrađani relativno teško žive i trude se svoju egzistenciju ostvariti u punom smislu. Ako prenesemo tu sliku na neku situaciju u Bosni i Hercegovini, gdje je stanje bitno složenije, gdje odnosi unutar entiteta pa i kantona i različitih drugih segmenata ne funkcioniraju u najboljoj slici, vidimo da je ta situacija mnogo kompleksnija, i rekao bih da ljudi žive u većoj neimaštini nego što je to na prostorima naše domovine Republike Hrvatske. Zato je i pokrenuta akcija „Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“ kako bismo upravo svi mi u Republici Hrvatskoj svojim molitvama i svojim prilozima pomogli konkretnim ljudima na prostoru nama blize Bosne i Hercegovine.
Što je sve učinjeno u proteklih 14 godina?
Od zajedničkih socijalnih programa ostala je upečatljiva slika da brojni biskupijski Caritasi imaju program kućne njege gdje se mobilizirao stručni tim osoba koji obilaze stare, bolesne i nemoćne jednom-dvaput tjedno, ovisno kakve imaju mogućnosti. Moramo biti svjesni da je tamo zdravstveni sustav bitno drukčiji nego je to u Republici Hrvatskoj gdje smatramo da je puno toga uređeno. Tamo je još mnogo toga nakon rata ostalo nedefinirano i mnogi nemaju ni zdravstvenoga osiguranja niti primarne zaštite. Zato se Crkva preko Caritasa organizirala i na neki način htjela dati onu prvu elementarnu pomoć i dostojanstvo tim osobama koji su u različitim zdravstvenim potrebama, nemoćima i bolestima.
Imali smo više puta prigode sudjelovati u obilascima tih korisnika i dojmljive su te slike. Kad taj stariji potrebiti čovjek očekuje medicinsku sestru, onda mu je ona i više od medicinske sestre, ona mu je i rod, sve ono što mu taj dan i tjedan znači, donosi mu radost, nadu i optimizam, činjenicu da netko misli na njega, da mu pomaže u njegovo nevolji i tako čovjek budi svoju nadu za novi početak i novu radost.
Kolika je spremnost ljudi na darivanje i suosjećanje sa svojim sunarodnjacima?
Koliko god je teško našim sugrađanima koji također žive u određenim socijalnim poteškoćama, svjesni su i te činjenice da je potrebno pomagati ljudima koji su u većoj neimaštini i potrebi. Posvjedočit ću da su ljudi velikodušni. Hvala svim tim dobrim ljudima diljem Hrvatske, u Europi i cijelom svijetu koji se preko naših misija i župa uključuju u proces i čine život lakšim najpotrebitijim ljudima u BiH.
Na koji se način naši slušatelji mogu uključiti u ovu akciju?
Možemo to učini preko prikupljanja kolekte ili milostinje u svojim župnim zajednicama na treću korizmenu nedjelju. Potom, izravnom uplatom na račun Hrvatskoga Caritasa. Možda je, ipak, najjednostavniji način nazvati broj 060 90 10 i tako donirati 6, 25 kuna.
Neka naš dar bude od srca.