To najviše pogađa žrtve, ali i brojne vjernike, svećenike i biskupe. Mnogi više nisu mogli čuti dobre vijesti iz Crkve koja je toliko zakazala, pročitali su u utorak ujutro 7. veljače iz irskog izaslanstva jedna katolkinja i jedan svećenik. Zbog toga je sada neophodan obrat. Zloporabe i zlostavljanja, ako se ne riješe sveobuhvatno, ostaju otvorena rana. Crkva može postati „poljska bolnica“, na što je pozivao papa Franjo, samo ako se poduzmu jasne mjere i načini dublja istraga kako bi se u potpunosti razumjeli uzroci zlostavljanja.

U pripremama za Sinodu, mnogi katolici u Irskoj požalili su se da su žene isključene iz crkvenih službi i donošenja odluka. Mnogi katolici pozvali su na primanje žena u đakonat.

Treba razjasniti hoće li simbol Crkve kao šatora postati simbol poziva ili isključivanja. Sudjelovanje mnogih u sinodskom procesu već je prenijelo novu radost biti Crkva. Brojni slučajevi zlostavljanja mogli su se izbjeći da je Crkva u to vrijeme bila više sinodalna. Postoji velika čežnja za otvorenijom Crkvom koja više prihvaća osobe. Irsko izaslanstvo izvijestilo je da ljudi zahtijevaju više otvorenosti u liturgiji, u jeziku, u strukturama i u procesima donošenja odluka.

Klerikalizam se mora nadvladati mogućnostima za široko sudjelovanje svih u Crkvi. Crkva mora razmotriti „sve potrebne promjene u učenju, strukturama, kanonskom pravu i pastoralnoj skrbi“ i pobrinuti se da se održi crkveno zajedništvo i Isusovo učenje.

Doprinos irskog izaslanstva bio je 14. u nizu od 39 izjava tijekom tri jutra na skupu u Pragu. Prije Iraca, Nijemci i Francuzi već su u ponedjeljak 6. veljače pozvali na dalekosežne promjene kao posljedicu skandala sa zlostavljanjem. Druga izaslanstva, uključujući ona iz Austrije i Švicarske, zatražila su dubinsku istragu problema zlostavljanja.

Na Kontinentalnoj skupštini u Pragu par izaslanstava iz južne i istočne Europe pozvalo je pak da se učenje i strukture Crkve ne dovode u pitanje. Na primjer, jedan predstavnik litavskog izaslanstva izričito je upozorio na „krivotvorenje kršćanskog učenja“ i branio klerikalnu strukturu Katoličke crkve. Istodobno je istaknuo da zahtjev za ređenjem žena u njegovoj zemlji nije problem.

Neki su govornici u Pragu u ponedjeljak, 6. veljaće kritizirali nedostatak pažnje koja se pridaje žrtvama zlostavljanja. Najopsežniju kritiku iznio je predsjedavajući Njemačke biskupske konferencije limburški biskup Georg Bätzing. Rekao je da je premalo to što je u prethodnim izvješćima bilo da je Crkva „duboko ranjena“ jer su brojni svećenici i redovnici seksualnim zlostavljanjem „ranili ljude u Crkvi“.

Situacija je dramatična, naglasio je Bätzing. U Europi postoje „stotine tisuća žrtava“ seksualnog zlostavljanja od strane svećenika. Ako se to ne čuje, oprost nije moguć. Neshvatljivo je zašto žrtve nemaju glasa na Sinodi. U isto vrijeme, Bätzing je kazao da je zlostavljanje tek spomenuto u poglavlju pripremnog dokumenta, ali je to opisao nedostatnim.

Slično Bätzingu, isusovac o. Stephan Lipke, na službi u Moskvi, također je kritizirao način na koji se Sinoda pozabavila skandalom zlostavljanja. Spomenuo je propovijed praškog nadbiskupa Jana Graubnera na otvorenju u nedjelju navečer u kojoj je on govorio o „nekim skandalima“ od strane crkvenih ljudi i svećenika, ali zapravo ima „mnogo skandala i rana“, dodao je. To je „veliki problem s kojim se moramo ozbiljno suočiti kako bismo saznali što obraćenje i novi počeci mogu značiti“.