Na posljednje počivalište ispraćen je Čedo Antolić, kantautor i bard duhovne glazbe. Ovaj dugogodišnji glazbeni urednik HKR-a umro je u 69 godini života. Kroz plodnu pedesetogodišnju umjetničku karijeru zadužio je hrvatsku duhovnu glazbenu scenu sa 120 pjesama koja se podjednako i izvode i slušaju.

Sprovodne obrede na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoj predvodio je dominikanac fr. Anto Bobaš, voditelj Hrvatske katoličke misije u Hamburgu. Kao župnik zagrebačke župe Kraljice Svete Krunice dugi je niz godina plodno surađivao i prijateljevao s Čedom Antolićem kojemu su na posljednji ispraćaj na glavnom zagrebačkom groblju sa svih strana Hrvatske pristigli nebrojeni prijatelji, glazbenici, suradnici i poštovatelji stvaralaštva.

Fr. Anto je u uvodu nagovora prenio izraze sućuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koje je uputio njegovoj obitelji i prijateljima, te, uz ostalo, posvijestio da je smrt naša ljudska stvarnost ali da i ako smo vjernici, ako se makar trudimo bit’ vjernici, onda znamo da je ono vidljivo od smrti samo polovica cijele te istine.

„Odlazak Čedin pomaže nam da u svojoj žalosti ovu nadu uvijek iznova otkrivamo. Jer, kao što u Adamu svi umiru, u Kristu nam je darovana nada, da naš život ima budućnost, ima vječnost – u koju nas sâm Bog poziva.”

Nastavio je: „Sv. Pavao govori, da Krist sve one koji su Njegovi, želi obdariti životom koji je vječan i koji je u okrilju Božjem. To je temelj naše kršćanske vjere, da život – tamo gdje je njegovo polazište, na kraju opet nađe ono svoje slobodno mjesto: u Bogu. A to slobodno mjesto čeka i na svakoga od nas.”

Spomenio je fr. Bobaš i neka svoja sjećanja otkako je 1996. godine upoznao legendu. Izrazio je sućut supruzi Verici, djeci Petri i Matiji, spomenuvši da tog vrsnog umjetnika neke njegove kolege nisu možda uvijek i prepoznali da je riječ zapravo o čovjeku koji je više nego itko u hrvatsku modernu glazbu unio Božje vibracije.

I ovo je poručio: „Da je ‘čedologija’ (kako ga je fr. Bobaš zvao) kojim slučajem rođen na engleskom govornom području, njegove bi pjesme vjerojatno punile stadione. Ali, eto sad! Zapravo, i to je slučaj velikih umjetnikâ iz malih narodâ, čime njihova umjetnost i njihove zasluge nisu ništa manje.”

„Ono što je u glazbi najvažnije, ono što ne prolazi – ne krijem da sam to s vremenom korigirao; učio sam od najboljega, od Čede – a to je: da ništa ne smije bit’ važnije od svete mise! Misa je centar i polazište svega”, rekao je u nagovoru Antolićev dugogodišnji prijatelj i suradnik, zaključivši da će u srijedu, 28. kolovoza, biti mjesec dana otkako je Čedo Antolić svirao zadnju nedjeljnu župsku misu sa svojim dugogodišnjim zborom ‘Hrid’ u dominikanskoj crkvi Kraljice svete krunice na zagrebačkoj Koloniji.

U ime zbora ‘Hrid’ od pokojnika se oprostio Danijel Tubić, a u ime prijatelja kazališni redatelj Rene Medvešek. On je prvi put izveo dio iz glazbeno-poetskog recitala ‘Grad’ – posvećen Vukovaru i Siniši Glavaševiću – bez Čede Antolića i to onaj dio u kojem Siniša govori o umjetnicima.

„Dragi moj Čedo, svaki put kada sam govorio ovu priču o pjesnicima Siniše Glavaševića na jednom od naših recitala koje smo izvodili u ovih 20 godina, svaki put sam mislio na tebe i bio sam sretan i ispunjen jer sam znao da svaki put kad ja završim s tom pričom da će tvoja pjesma biti potpuno pokriće za to što Siniša Glavašević u svom tekstu govori o pjesnici.”

„Jer ti si pjesnik. Ti nisi pjesnik koji piše pjesme, koji se igra riječima, ili koji objavljuje knjige. Ti si pjesnik koji diše pjesme, koji živi riječ. I rijetko riječ nađe takav dom kao što je tvoja duša. Dokaz je samo to da je meni bilo dovoljno da te jedanput čujem na radiju i da te krenem tražiti i da postanemo prijatelji za cijeli život. Neizrecivo iskustvo za sve nas koji smo imali sreću nastupati ili pribivati tvojoj pjesme je biti s tobom”, zaključio je Medvešek.

Zbor Hrid, zajedno s Matijom Antolićem, oprostio se od svog voditelja izvedbama Čedinih pjesama „Ti na vratima” i „Jutro”. Od velikoga umjetnika oprostio se i velik broj svećenika, redovnika i redovnica. Poslije je bila misa zadušnica kod dominikanaca na Koloniji.

Poslušajte nagovor fr. Ante Bobaša kojeg je prožeo sjećanjima i iskrenošću: