Umirovljeni pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić je, predvodeći obrede, rekao: „Ispratimo našeg patra Vladimira Horvata, ponos i diku domovine Hrvatske, Crkve u Hrvata i ‘kraljevstva božjega u Lijepoj našoj’. Tebi Gospodine, smjerno preporučujemo svoga brata Vladimira, njega si u smrtnom životu vazda pratio beskrajnom ljubavlju, izbavi ga sada od svih Zala i daj mu uči u vječnu radost.”

Tko je imalo poznavao patra Vladu nije mogao ostati ravnodušan prema živosti njegovih nastupa, izravnosti međuljudskih kontakata, domišljatosti novih ideja

Provincijal hrvatskih isusovaca p. Dalibor Renić je u nagovoru podsjetio da – tko je imalo poznavao patra Vladu – nije mogao ostati ravnodušan prema živosti njegovih nastupa, izravnosti međuljudskih kontakata, domišljatosti novih ideja, prema optimizmu njegovih pothvata.

„Nije uvijek bilo lako vjerovati u njihovu izvedivost, nije bilo lako ostati staložen kad ti pater svojeglavo baš usred noći mora priopćiti neki plan. Ali, njegova jednostavnost i vedrina priječile su da se na njega zaozbiljno naljutite”, nastavio je provincijal Renić.

U mirovini se nije ulijenio – dodao je – nego se posvetio povijesti, napose istraživanju poratnih komunističkih zločina.

„Znao je tada u šali reći: ‘Hvala bogu ako sam udaren u koljena, nisam u glavu.’ Kad je prije koju godinu obilježavao 50. godišnjicu svećeništva svoju poruku zaključio je riječima da se zahvaljuje Gospodu za optimalno ostvaren život te da nastavlja moliti i kao duhovnik i kao pisac za Boga i Crkvu, Družbu i Domovinu”, prisjetio se provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

Izraze sućuti Provincija je primila od zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, a pročitano je pismo ministrice Kulture Nine Obuljen koje je uputila povodom smrti tog uglednog hrvatskog jezikoslovca, književnika i povjesničara. Misa zadušnica služena je nakon sprovoda u bazilici Srca Isusova.

Sveučilišni profesor dr. Vladimir Horvat preminuo je 14. rujna u zagrebačkoj bolnici ‘Fran Mihaljević’ u kojoj se liječio od plućnih komplikacija. Rođen je 21. ožujka 1935. u Međimurju u Donjoj Dubravi. U isusovački novicijat ušao je 1952. godine, a za svećenika je zaređen 12 godina kasnije. Služio je u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku te vodio Hrvatsku katoličku misiju u Parizu gdje je na sveučilištu Sorboni pomogao osnutak Hrvatskih studija.

Iz životopisa dr. Horvata spomenimo 1987. kada je u Beogradu na znanstvenom simpoziju povodom dva stoljeća Vuka Karadžića iznio rezultate svog istraživanja da je Karadžić dobar dio svoga rječnika preuzeo od isusovačkih leksikografa Kašića, Mikalje, Habdelića, Della Belle i Jambrešića. Zastupao je stav da hrvatskomu jezikoslovlju na početku ne stoji ni Vuk Karadžić, ni hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj, nego prije svih isusovac Bartol Kašić.

U Zagrebu je 1996. obranio doktorat „Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja“, a na njegov je prijedlog Hrvatski sabor 1999. proglasio Godinu Bartola Kašića. Od 1992. do umirovljenja predavao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti) i na Hrvatskim studijima.

Bio je i ravnatelj Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Nakon preseljenja u isusovački dom na Fratrovcu, nastavio je znanstveno raditi, sve do odlaska u bolnicu.

„Riječ je o isusovcu koji je svojim pastoralnim, pedagoškim i znanstvenim djelovanjem ostavio trajan i svijetao trag ne samo unutar Crkve u Hrvatâ nego i u široj kulturi hrvatskog naroda“ (M. Letica).