Isusova otvorena antropologija

“Isusova otvorena antropologija” najnovija je knjiga Bože Lujića objavljena u biblioteci “Teološki radovi” u nakladi Kršćanske sadašnjosti. Pojašnjavajući kako je knjiga tijesno povezana s knjigom “Drugi – mogućnost ljubavi”, autor u predgovoru navodi kako je ona usko vezana uz osobu i djelovanje Isusa iz Nazareta te da su u njoj poglavito donesene studije koje u tom obliku nisu prije objavljivane i zapravo predstavljaju “istraživanja za neku buduću knjigu o Božjem kraljevstvu”. Kad je riječ o naslovu knjige, autor tumači kako je smatrao da je taj pojam primjeren onome što se doista ostvarilo u Isusovoj osobi, dok riječ “antropologija” objašnjava to da je svaki govor o Bogu kod Isusa i govor o čovjeku. Prvo i osnovno pitanje koje autor postavlja već u prvom poglavlju jest ono “Tko je i što je čovjek i tko je Isus Krist?”, odnosno ima li on kakvu poruku za današnjega čovjeka i njegov svijet, ili je pak izopćen iz ovoga svijeta usmjerenoga na svekoliki vlastiti interes? Odgovori na ta pitanja u izvjesnom su smislu dani u 12 poglavlja odnosno na 539 stranica knjige. Autor u trećem i četvrtom poglavlju obrađuje i odnos između Ivana Krstitelja i Isusa, odnosno govori o Isusovoj iscjeliteljskoj djelatnosti, strukturi njegovih čina te znakovitosti njegova iscjeliteljskoga djelovanja. Na ova se poglavlja naslanja i peto koje, pak, govori o Isusovu uskrsnuću odnosno o predsinoptičkim izvješćima o uskrsnuću kao i izvješćima u sinoptičkim evanđeljima. Sljedeća poglavlja obrađuju shvaćanje Isusova otkupljenja u poslanici Hebrejima, budući da je ona vezana i za našu koncepciju čovjeka, te da se poruka o otkupljenju koja je sadržana u njoj može pretočiti u suvremeni jezik naviještanja. Postupni prelazak s Isusa na druge ljude koji žele biti Isusovi učenici, koji bi kao i on trebali izgrađivati otvorenu antropologiju Božje ljubavi, autor započinje u sedmom poglavlju, da bi u osmom poglavlju obradio načelne stavove s obzirom na drugoga koji su upravo presudno važni za otvorenu Isusovu antropologiju ljubavi.
Iduća poglavlja u knjizi obrađuju teme odricanja od nasilja, odmazde i sile kao ophođenja s ljudima te zapovijedi ljubavi prema neprijatelju. O tome što znači Božja ljubav u konkretnom značenju autor progovara kroz usporedbu o ocu i dvojici sinova koju je naslovio kao “evanđelje u evanđelju”, da bi potom obradio temu Boga i čovjeka odnosno biblijska izvješća o stvaranju, proročke stavove o poimanju Boga, čovjeka i svijeta, ali i novozavjetne poglede na odnos spram čovjeka i prirode. Posljednje poglavlje knjige predstavlja određenu rekapitulaciju iznesenega. “Ono u temeljnim odrednicama daje prikaz i otvara obzorje nove Isusove antropologije ljubavi prema čovjeku i prema svijetu”, piše autor te dodaje kako u njemu dolazi do izražaja načelna Božja otvorenost u Isusu prema čovjeku, što je vidljivo u njegovoj otvorenosti za sve i prihvaćanju svih ljudi. Djelo želi pokazati paradigmatskoga čovjeka kakav se očitovao u Isusu kao “istinski poziv i izazov svakome čovjeku za ostvarenje otvorene antropologije Božjega kraljevstva”, te pomoći u ozdravljanju čovjeka i u povratku “prognanoga” Boga u život suvremenoga čovjeka. (ika-žz/kj)