Naslovnom fotografijom na kojoj varaždinski biskup Bože Radoš pali zavjetnu spomen-svijeću hrvatskih katoličkih obitelji, kao i s početkom odgovarajućega novinskog izvještaja, nudi se čitateljima novi broj Glasa Koncila. Fotografirana gesta dogodila se na Dan života u nedjelju 6. veljače, na službi svjetla kojom je započeo zajednički hod domaće Crkve prema 4. Nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji, koji će biti održan 21. i 22. svibnja u Ludbregu.

„Pouke prvoga Stepinčeva čuda“, naslov su komentara urednika Glasa Koncila Branimira Stanića. Spomenuto čudo – tako je razvoj stvari kasnije nazvao sam Franjo Šeper, tada zagrebački nadbiskup koadjutor – jest da su ondašnje komunističke vlasti promijenile svoju prvotnu odluku obznanjenu nakon preminuća bl. Alojzija Stepinca, da pokojnik bude pokopan u Krašiću, nipošto u Zagrebu. Stepinčev grob u prvostolnici u Zagrebu, glavnom gradu danas suverene Hrvatske, znak je duhovnoga jedinstva hrvatskoga naroda, što je Staniću povod za poziv da i danas „hrvatski narod, a pogotovo vjernici, očuvaju zajedništvo i u sadašnjim vremenima kad se ono i dalje nastoji planski podrivati, pa čak i igrama s valutama koje režirane dolaze iz nekih starih podzemlja“.

Bl. Alojziju Stepincu novi Glas Koncila, koji je otišao u tisak dan uoči njegove liturgijske proslave, posvećuje još dva priloga. Prvi od njih, koji u naslovu prenosi blaženikove riječi: „Ako onaj crveni kardinalski grimiz označuje krv, e onda me veseli da podnesem mučeništvo“, govori o teškim okolnostima u kojima je kreiran kardinalom, što je bila međunarodna pljuska ondašnjim vlastima, a posebno ih je boljelo i to što nije želio otputovati u Rim na konzistorij jer je znao da vlasti vjerojatno nikada ne bi pustile da se vrati.

Drugi se prilog bavi pitanjem kako je Stepinac prošao u hrvatskoj književnosti. „Stepinac je neispričana priča hrvatske kulture. Poštenije rečeno, Stepinac je njezina nepročitana priča“, piše autor eseja Luka Tripalo, sugerirajući da za pričanje i čitanje Stepinčeve životne priče hrvatskoj kulturi – onome „mi“ koje nas povezuje – još nije kasno.

Književnik i predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran gost je u razgovoru. Najprevođeniji hrvatski književnik govori o planovima spomenute krovne hrvatske kulturne institucije, srpskim svojatanjima hrvatske književnosti, hrvatskom jeziku te krizi duha „postkršćanskoga“ Zapada i novim oblicima cenzure slobodnoga mišljenja koji se iz „razvijenoga“ svijeta polako pretaču i u hrvatske prilike. „Sve obično krene s dobrom namjerom, a onda se zastrani u pretjerivanje kojim se poništava bit demokracije. Tradicija i vjera u suvremenom su svijetu sve više izloženi nekritičkim paušalnim napadima. A to nije dobro za sveukupno društvo“, rekao je sugovornik.

Što se tiče života Crkve u Hrvatskoj i hrvatskome narodu, osim izvještaja o proslavi nebeskih zaštitnika u, sv. Vlaha u Dubrovniku i sv. Tripuna u Kotoru, Glas Koncila donosi izvještaj s tiskovne konferencije na kojoj je predstavljena poruka koju je Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj uputilo u povodu Dana života, koji se u Crkvi slavi prve nedjelje u veljači, a ove godine proslavljen je 6. veljače. Poruka je okrenuta osobama s invaliditetom, a njezinu temeljnu misao uredništvo Glasa Koncila saželo je naslov: „Prepoznati osobe s invaliditetom kao dar, blagoslov i obećanje“.

Kad je novi broj Glasa Koncila odlazio u tisak, Svjetski dan bolesnika koji se slavi na Gospu Lurdsku 11. veljača još je bio budućnost kojoj se tjednik okrenuo. Čak se tri priloga odnose na stanje ljudskoga bića u bolesti i nemoći. Mladi i uglavnom zdravi suradnici Glasa Koncila priredili su u svojoj rubrici „Mladi mladima“ prilog pod naslovom „Moliti i misliti na bolesne osobe“.

Glas Koncila je, nadalje, na jednoj od svojih stranica ugostio s. dr. Janjku Mazić, redovnicu iz Družbe sestara milosrdnica, koja je nedavno obranila doktorat o pastoralu psihički oboljelih osoba. Naslov priloga je „Pastoral u psihički oboljelima vidi osobu, a ne samo dijagnozu“.

Kao doprinos i Danu života i Svjetskom danu bolesnika može se shvatiti razgovor s mr. Susanne Kummer s bečkoga Instituta za medicinsku antropologiju i bioetiku. Sugovornica govori o novom austrijskom zakonu o pomoći u samoubojstvu, o zabrinjavajućim okolnostima iz kojih je iznikao te o njegovim zastrašujućim implikacijama. Novi broj Glasa Koncila donosi drugi dio razgovora koji je započeo u prethodnome broju.

Kad je riječ o životu Crkve u svijetu, u novome broju se ističe prikaz vrlo osobno intoniranog pisma kojim se papa u miru Benedikt XVI. očitovao o takozvanoj „münchenskoj studiji“ o spolnim zloporabama. „Žrtve imaju moje duboko suosjećanje i žao mi je zbog svakoga slučaja“; i „Ta ja ću uskoro stajati pred konačnim Sudcem svojega života“, neke su od izjava Pape emeritusa.

U reportaži u novome broju čitatelji Glasa Koncila mogu saznati kako živi vjernička zajednica u Župi sv. Jurja mučenika u Gračacu. „Kako naviještati evanđelje u doba kada se doseljeni iseljavaju?“ U tim naslovnim riječima, u kojima je uredništvo parafraziralo poruku župnika fra Ivana Šimunca, krije se glavni problem ove i, nažalost, mnogih drugih župnih zajednica u Hrvatskoj.

U novome broju Glasa Koncila može se saznati tko su i kako žive katolici u Dominici, zemlji koja je dobila ime po nedjelji, kao i o novom recikliranju stare optužbe da je Katolička Crkva u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata „prekrštavala“ pravoslavne Srbe.