Izjave nadbiskupa Gallaghera i patrijarha Porfirija nakon sastanka u manastiru Kovilj

Na sastanku su sudjelovali i episkopi toplički Jerotej i marčanski Sava, šef kabineta srpskog patrijarha, veleposlanik Republike Srbije pri Svetoj Stolici Sima Avramović i profesor Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta u Beogradu dr. sc. Bogdan Lubardić.

U izjavi nakon sastanka nadbiskup Gallagher izrazio je zahvalnost patrijarhu Porfiriju na primanju. „Ovdje smo već tri dana, ali sa stajališta naših komunikacija, naših odnosa sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, ovo je kruna mog posjeta“, kazao je nadbiskup.

Mons. Gallagher prenio je patrijarhu Porfiriju pozdrave i bratsku naklonost pape Franje. Sveti Otac poznaje patrijarha, s njim se susreo i prema njemu osjeća veliko poštovanje, rekao je mons. Gallagher. „Obojica su ljudi velike vjere i uistinu je ta vjera bila tema našeg jutrošnjeg razgovora. Razgovarali smo o dijalogu između naših Crkava, o odnosima između Crkava u svijetu, o općoj političkoj situaciji u svijetu, kao i o regionalnoj i europskoj politici i drugim temama. Mislim da je to bila vrlo pozitivna razmjena mišljenja. To odražava veliko poštovanje koje postoji između Rimokatoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve. Mislim da je ovo vrlo značajan korak naprijed koji potvrđuje angažman koji je postojao na različitim razinama, uz formalne dijaloge i razmjene stavova. Nadam se da će ovo biti početak daljnjeg napretka koji će okupiti kršćane, i pravoslavne i katoličke tradicije, u službi čovječanstva i propovijedanja evanđelja, što je i razlog našeg postojanja kao kršćanskih Crkava“, rekao je nadbiskup Gallagher.

Izražavajući radost zbog susreta s visokim gostom, patrijarh Porfirije kazao je da je sastanak održan u manastiru Kovilj koji je svojevrsni simbol mira. Naime, manastir Kovilj nastao je na mjestu na kojem su se pomirile dvije vojske, ugarska i srpska, za vrijeme sv. Save koji je posredovao u uspostavljanju mira između dvije vojske. „Manastir je na tom mjestu niknuo kao simbol mira. Današnji posjet i razgovor protekli su u tom duhu, u duhu Kristova evanđelja. Naravno, razgovarali smo o svim izazovima s kojima se suočavaju naše Crkve, a to su izazovi modernog čovjeka, kao i o potrebi zajedničkog svjedočenja evanđelja modernom čovjeku. Zaključili smo da je sustav vrijednosti koje evanđelje nosi i svjedoči, a Crkve su pozvane svjedočiti taj sustav vrijednosti, na neki način drugačiji od mnogih drugih sustava koji se nude modernom čovjeku. Sustav vrijednosti, koji mi kao Crkve propovijedamo i nudimo, jednako je moderan i danas, premda je star dvije tisuće godina – i najpotrebniji je modernom čovjeku. Svi koji se suočavaju s izazovima, bilo Crkve ili narodi, imaju prije svega potrebu za Kristom koji je nositelj mira. Razdori među državama, razdori među ljudima, ponekad i nesporazumi među Crkvama i nesporazumi unutar jedne Crkve, jesu posljedica toga što zaboravljamo Krista i pokušaja da svojim vrijednostima, svojom golom ljudskom pameću uređujemo svijet. Nije moguće postići nikakav mir ukoliko nemamo mira u sebi, a taj mir nije moguć ako nemamo zajednicu i odnos s Bogom. Tek onda kad izgrađujemo zajednicu i odnos s Bogom možemo imati mir u sebi, a onda će se taj mir širiti i oko nas, onda ćemo uspostaviti mir s drugim ljudima, imati i mir s tvorevinom, i onda nam neće tvorevina osvetoljubivo uzvraćati na naš potrošački odnos prema njoj. U tom smislu vidimo i mnoge ekološke probleme, pa i pandemiju s kojom se suočavamo. I tu nam se priroda osvećuje. Prema tome, koliko god problemi bili materijalni, koliko god se ticali našeg tijela, uvijek u pozadini svih problema, ili bolje reći rješavanja problema, stoji duhovno polje na kojem treba izvojevati bitku, a ta bitka se ne može izvojevati bez Božje pomoći. To je ono o čemu smo razgovarali i oko čega smo se usuglasili i razumjeli: da radi dobra i pojedinca i jednog čovjeka i dobra čitavog ljudskog roda, čitavog planeta, moramo surađivati, međusobno zajednički raditi, prije svega mi kršćani. Nije potrebno ulagati napore da bismo se kao kršćani međusobno razumjeli. Naravno, moramo surađivati i s ljudima koji pripadaju drugim religijama, ali i s onima koji osjećaju da nemaju potrebu za Bogom i izjašnjavaju se nevjernicima. Dakle, razumjeli smo i zaključili ono na što nas poziva evanđelje i na što nas pozivaju naše Crkve: nitko ne može bez drugoga, svakome je potreban drugi, a to znači bližnji da bismo mogli rasti kao ljudski rod i kao čovječanstvo“, rekao je nakon susreta patrijarh Porfirije u izjavi objavljenoj na službenoj stranici Srpske pravoslavne Crkve.