Prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, održala je predavanje „Odgoj i obrazovanje u raskoraku između humanizacije i manipulacije“. Podsjetila je da je u sklopu reforme školstva postojao pokret vođen mišlju: ‘Idemo rasteretiti sustav, djeca su opterećena’. Mjerilo je bilo fizičko. Govorila je o aktualnoj reformi koja naglašava STEM, a ono je jedno od šest temeljnih područja izvađeno iz vrijednosnog sustava koji je do 1990. g. bio u okrilju višestoljetnih vrijednosti istine, ljepote, dobrote, stvaralaštva. „Kompetencijski sustav ima svoje razvoje, događa se prema zakonitostima razvoja koje su puno teže, traju dulje nego što je očekivanje promjene koja se može baviti samo algoritmima“, upozorila je dr. Vican. „Sustav smo u kojem dugo nisam čula riječ sposobnost, sve se preokrenulo na vještinu. A nije sve vještina. Vještina kao psiho-motorika ima svoje iznad-sposobnosti kad je nešto i umijeće, da može kreirati i više od onoga što je napravljeno“, rekla je dr. Vican.

Ukazala je na podjelu  koja se javlja među pripadnicima pojedinih znanosti. „Jedan društvenjak misli da je humanist manji, netko iz prirodnog područja da su humanisti manji, fizičari kažu ‘Ništa ste vi u odnosu na nas’, matematičari kažu ‘Znanje je u našim rukama’. Vodi li ova reforma humanizaciji, čemu bi trebala voditi i da čovjeka gleda u kroz sva ta područja? Jezično-komunikacijsko područje čovjek ne može u sustavnom obrazovanju ostaviti sa strane i ne može pretvoriti čovjeka u oči i uši. Jer čovjek nije samo oko i uho“, rekla je dr. Vican. Pokazala je to na primjeru ‘koncerta’ automatiziranog stroja čije kuglice stvaraju glazbu, jer se traži da STEM područje dominira u sustavu. „Je li to kreativno, lijepo, emocionalno? Koja zanimanja se dobivaju, a koja gube? U prevladavanju STEM-a, vidimo li na tom primjeru dirigenta, skladatelja, prodavača karata za koncert“, upitala je dr. Vican. „U smislu humanizacije, pedagoško pitanje je koliko se mi s tim područjem kockamo, kockamo li se budućnošću djece i mladih, dajući prevagu STEM području? Na kojoj crti prelazimo granicu ovladavanja samima sobom, ako smo samo oči i uši? Gdje počinje manipulacija i koje su njene posljedice? Je li to manipulacija ili istinski odgoj i obrazovanje? S kojim terminima raspolažemo i jesu li nam značenja jednaka? Gdje je ljudska osjetilnost“, potaknula je dr. Vican.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić izlagao je o temi „Što kaže psihologija, tko je čovjek? Višeznačno i kompleksno biće; tajna beskrajna“. „Čovjek nije stroj i nije životinja, nije rob nagona. Čovjek je obdaren razumom, voljom, savješću, stvoren je, ali je i stvaratelj. Upućen je na druge. Posebno je živo biće jer samo čovjek može shvaćati, prosuđivati i zaključivati. Govori i vjeruje, ima savjest i podržava moralno ponašanje“, rekao je mons. Puljić, upozorivši na opasnost jednostranog pristupa kada se čovjeka gleda samo kroz jednu prizmu i svodi ga se samo na jednu dimenziju, po načelu: „Čovjek nije ništa drugo, nego…“. Viktor Frankl i Rudolf Allers cjelovitije su pristupili proučavanju čovjeka kao trodimenzionalnog bića: tjelesnost, psihološki i duhovni dio.

„U proučavanju čovjeka važno je biti ponizan i skroman, reći ‘Ne razumijem’ i truditi se da što više razumiješ. Psihologija je zadnjih desetljeća otkrila tu dimenziju tajnovitosti čovjeka, nedostupnosti spoznaje o njemu i potrebu da ga se pokuša shvatiti i razumjeti s više strana. Čovjek je tajna beskrajna“, poručio je mons. Puljić.

Vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar izlagao je o temi „Odgoj za suživot kao vrednotu, neposredni oblik navještaja“. „Evangelizacija je od svojih početaka neraskidivo povezana s odgojem i obrazovanjem. Sve religije poznavale su neku vrstu odgoja i obrazovanja ili škola. Tako je i kršćanstvo razvilo vlastito školstvo, na čijim je temeljima izgrađeno europsko“, rekao je dr. Sudar, istaknuvši da čovjek, da bi dosegao puninu, treba pružiti pogled iznad empirijske stvarnosti. Istaknuo je da je suživot uvjet mira, stoga je vjernička obveza nastojati graditi mir među ljudima na sve načine, pa i kroz školu kao službeni i najučinkovitiji oblik odgoja za vrednote. „Svijet će teško do mira bez uvjerenja o jednakom dostojanstvu svakog čovjeka, rase i naroda, bez poštovanja i prihvaćanja razlika. Još će teže religije do svoje vjerodostojnosti bez iskrenog i dosljednog promicanja općeljudskog bratstva. Ako je Bog stvorio ljude različite, a u biti jednake, temeljna je zadaća religija pomagati ljudima da se prihvate kao djeca Božja, sestre i braća. Poštovanje i prihvaćanje čovjeka je prva i temeljna potvrda autentičnosti vjere u Boga“, rekao je mons. Sudar.

„Suživot i mir u današnjem svijetu tako su međuovisni da su postali sinonimi. U današnjoj izmiješanosti svijeta, mir je ugrožen i samom nespremnošću na suživot u različitosti. Zato sav govor o obvezi kršćana da djeluju u korist mira, obvezuje u istoj mjeri i djelovanje u korist zdravog razumijevanja i suživota među ljudima i narodima“, poručio je dr. Sudar.

Istaknuo je da je prva Poruka za svjetski dan mira naslovljena „Do mira se stiže odgojem za mir“. Pape i preko tih poruka poručuju da su odgoj i obrazovanje prilika za promicanje Isusove slike čovjeka, time i samoga Isusa.

U doprinosu ljudima u BiH, biskup Sudar rekao je da je Katolička Crkva još tijekom rata otvorila prve katoličke škole koje, kao svih 256.000 katoličkih škola u svijetu koje pohađa 67 milijuna učenika, primaju i nekatoličku djecu. Svjesna važnosti suživota kao jednog od temeljnih uvjeta mira i opstanka Crkve, Crkva u BiH svoje je škole službeno nazvala višenacionalnima i viševjerskima. Te škole promiču različitosti kao normalnost života.

„Za Crkvu i druge vjerske zajednice najveći izazov bio je poštovati, shvaćati kao bogatstvo različitost u vjerovanju. Naše opredjeljenje poštovati slobodu izbora vjeronaučne pouke, čak i za katoličku djecu i osigurati mogućnost pravoslavnog, evangeličkog i islamskog vjeronauka nije prošao bez teškoća i sablazni za ‘revnitelje’ i nerazumijevanja od ljudi s najviših struktura Crkve.

Odgovarali smo da ne možemo odgajati za mir i suživot ako ne bismo prihvaćali one koje želimo odgajati, ako ne bismo poštivali sve oznake njegovog identiteta“, rekao je dr. Sudar, istaknuvši da se vjera ne može nametnuti, ali se može svjedočiti i posredovati. U predmetu Povijest religija poučava se pozitivni doprinos religija rastu ljudskog duha i što vjeruju pripadnici različitih religija.

Zaključno je biskup Sudar podsjetio da je 2017.  g. Pedagoško vijeće Sustava škola za Europu dodijelilo nagradu ‘Petar Barbarić’ učeniku 4. raz. Gimnazije u Tuzli, kao učeniku godine. U svom zahvalnom govoru, taj učenik iz muslimanske obitelji koja prakticira islam, rekao je: „Prije četiri godine bio sam u opasnosti napraviti veliku pogrešku koju mnogi mladi ovoga grada prave, tj. ne upisati se u ovu školu. Tijekom ove četiri godine bio sam izložen mnogim radikalnim idejama, ali je pobijedila ona prema kojoj u svakom čovjeku postoji nešto što zavrjeđuje pozornost i poštovanje. Stoga, prije nego sudimo o nekome, valja se staviti u njegove uvjete. Tijekom zadnje četiri godine, koje su bile najljepše u mom životu, profesori su mi svojim primjerom, više nego riječima, prenijeli vrijednosti koje su postale dio mene. I zato neću zaboraviti i neću izdati svojih korijena koji su u ovoj školi“. Roditelji toga muslimanskog učenika rekli su da su u stavu prema svijetu rasli zajedno sa svojim sinom.

Prof. dr. Carmelo Dotolo, dekan Fakulteta misiologije Papinskog sveučilišta Urbaniana, izlagao je o temi „Kršćanstvo i novi humanizam. Odgojni prijedlog“. Rekao je da je obrazovanje, zato što je povezano sa životom, zahtjevan rad na sebi koji blijedi ako nema ideja, načela i vrijednosti. „Da bi bilo istinsko, mora nas transformirati, poboljšati, kroz resurse znanja. Obrazovanje nikad nije izvor spokoja, jer donosi transformaciju, obraćenje. Zadaća obrazovanja je povezivati znanje i život”, rekao je dr. Dotolo, dodavši da obrazovanje „umanjuje pogreške, pomaže razumijevanju, suočavanju s neizvjesnošću, poznavanju ljudskih uvjeta, poznavanju globaliziranog svijeta, crpi na moralnim izvorima solidarnosti i odgovornosti, pomaže orijentirati se u civilizaciji, obraniti se i zaštititi”.

„Osnovna antropološka ideja koju biblijska naracija sugerira je cjelovita ljudska ekologija koja poziva kršćanstvo na stvaralačku odgovornost, da preuzme odgovornost antropološkog i kulturnog zaokreta. Dakle, obrazovnu spremnost koja će dati djelotvoran izgled traženju drukčije kulturne, društvene, etičke i vjerske slike”, rekao je dr. Dotolo, istaknuvši i značaj otkrića života kao dara, rast u interkulturalnom dijalogu i držati otvorenim pitanje Boga.

„Prijedlog za novi humanizam je veliki obrazovni izazov kršćanstva. Rast svakoga događa se u susretu s drugima, okolišom, Bogom, u stalnom dijalogu, sposobnosti gostoprimstva, u prepoznavanju drugih, u odgovornosti za svijet i prirodu. Na taj način, novi humanizam može pridonijeti drukčijoj kulturi u kojoj se suživot izgrađuje na odgovornosti za dostojanstvo ljudskog bića”, rekao je dr. Dotolo.

Podsjetio je na misao iz papine enciklike Evangelii gaudium: „Istinska vjera nikad nije lagodna i individualistička. Uvijek podrazumijeva duboku želju za promjenom svijeta, prenošenjem vrednota, da iza sebe ostavimo donekle bolji svijet nego što smo ga našli”.