Izložbu čiji je autor postava Nilo Karuc organizirali su Hrvatski liječnički zbor (HLZ), podružnica Zadar u suradnji sa Znanstvenom knjižnicom i Zadarskom nadbiskupijom.

„Tu izložbu posvećujemo svim preminulim kolegama koji su svojim pozivom služili svom narodu i  utkali sebe u bogatu zadarsku medicinsku baštinu koja se nerijetko naziva i kolijevkom hrvatske medicine”, istaknuo je prim. dr. sc. Petar Lozo, dr. med., predsjednik HLZ Podružnice Zadar na svečanosti otvaranja izložbe.

Hrvatski dan liječnika obilježava se 26. veljače diljem Hrvatske.

„Na taj datum 1874. godine skupina od 21 liječnika utemeljila je Hrvatski liječnički zbor. Bila je to tada osma liječnička udruga u Europi. Utemeljena je s ciljem unapređenja liječničke struke i podizanja društvene svijesti o važnosti liječničkog poziva“, rekao je dr. Lozo istaknuvši da u Zadru i na zadarskom području od antike do danas postoji bogata medicinska baština.

„Zato činjenično i s ponosom ističemo da je Zadar kolijevka hrvatske medicine i zdravstva, stručne i strukovne liječničke samosvijesti. Kroz povijesnu dušu našeg grada, osjećajući bîlo i razumijevajući duh svojih ljudi i naroda, mnoge generacije liječnika tkali su svoje bogate prinose općoj dobrobiti i napretku, čuvajući i unaprjeđujući zdravlje naroda, ali i kao prosvjetitelji i preporoditelji. Nesebičnim sebedarjem gradili su vidljivi i prepoznatljivi kulturni i nacionalni hrvatski identitet.

Takvim nasljeđem i u takvom okruženju nije čudo što smo dobili liječnika koji je treptajem svoje umjetničke duše uronio plodonosno duboko u duhovnu i sakralnu temu“, rekao je dr. Lozo. Istaknuo je da je dr. Kujundžić „svojim iznimnim nadahnućem uprizorio lica svetaca titulara zadarskih crkvi koji su snagom svoje vjere i kreposnim životima tijekom prohujalih vremena zaslužili postati sveti uzori u narodu“.

Promatrajući nadahnuće dr. Kujundžića na slikama svetaca, „moguće je osjetiti duhovnu moć zbog koje su im se ljudi kroz stoljeća utjecali u teškim trenucima, molili i zazivali ih. Kada su osnaženi osjetili pomoć, zahvaljivali su im“, rekao je predstavljač, usporedivši doprinose svetaca u pomoći ljudima s društvenom ulogom, značajem i položajem liječnika koji također „sagorijevaju u sebedarju“.

Dr. Lozo istaknuo je vrijednost duhovno inspirativnog i nesebičnog darivanja dr. Kujundžića i po njegovom bogatom umjetničkom djelu za opću dobrobit šire zajednice, što pokazuje i ta Izložba.

„Naša je velika želja takvim primjerima i tom Izložbom potaknuti i pozvati liječnike i druge ljude na osobno darivanje i obogaćivanje mogućim izlošcima ‘Zbirke za povijest medicine i zdravstva u Zadru s botaničkim vrtom autohtonih maslina, ljekovitog bilja i raslinja’“, poručio je dr. Lozo.

Radove sa svoje Izložbe portreta zadarskih nadbiskupa, njihovih grbova i svetaca zaštitnika Grada Zadra koja je bila postavljena u Gradskoj loži u Zadru 2017. godine, dr. Kujundžić darovao je Zadarskoj nadbiskupiji. Te slike na reprezentativan i postavom odgovarajući način obogaćuju zidove ulaznog prostora u Nadbiskupskom domu u Zadru.

U ime zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, prigodni govor na otvaranju Izložbe održao je njegov tajnik don Mario Karadakić.

„Portreti svetaca Stipana Kujundžića Šuntića očituju junaštvo liječnika i na svojim licima: odišu ‘svetim junaštvom’, spremnošću za intervencijom u hitnim slučajevima kad mogu isprositi zagovor kod Oca nebeskoga. Blagi pogled sv. Mihaela, zaštitnika policajaca, vojnika, ali i radiologa; pogledi ljubavi i strpljenja sv. Silvestra, zaštitnika od gube, sv. Nikole – zaštitnika farmaceuta, svetih Stošije, Krševana, Zoila i Šime, sv. Lovre i drugih svetaca, slikarski interpretiraju sve izazove jednog liječnika. Od njih se često traži pomoć u rubnim situacijama ljudskoga života, u bolestima i patnjama i svim kušnjama koje s njima dolaze“, poručio je don Mario, rekavši da ta „hvalevrijedna izložba snagom umjetničkog iskaza dr. Kujundžića odražava sakralnu povijest Zadra i njegove okolice“.

„Ta povijest, gledana očima jednog liječnika, naglašava ljudsku bol i patnju koja se uz pomoć zagovora različitih svetaca i uz pomoć vjere lakše podnosila. Zato je angažman liječnika, kao što je 1978. rekao sv. Ivan Pavao II., oduvijek bio više misija nego običan posao“, naglasio je don Mario, citirajući sv. Ivana Pavla II.: „Dostojanstvo i odgovornost takve misije nikada neće biti dovoljno shvaćeni niti adekvatno izraženi. Pomagati, njegovati, tješiti, liječiti ljudsku bol obveza je koja se po svojoj plemenitosti, korisnosti i idealnosti približava svećeničkom pozivu. Zapravo, u jednoj i u drugoj službi vrhovna zapovijed ljubavi prema bližnjemu nalazi svoje najizravnije i najevidentnije očitovanje; ljubav koja se nerijetko poziva da se provodi čak i u oblicima koji postižu istinsko i pravo junaštvo“.

Karadakić je rekao da ta izložba povodom Hrvatskog dana liječnika, a u korizmenom vremenu, ima osobito značenje.

„Potiče nas na propitkivanje našeg odnosa prema svecima i prema liječnicima. Pravi odnos trebala bi biti svijest da je Isus Krist doista najbolji liječnik ljudskoga roda, koji svoje djelovanje izražava preko zagovora svetaca i neumornim zalaganjem liječnika.

Utjelovljenjem je postao sjedinjen sa svakim čovjekom; u njegovoj bolesti, patnji i žalosti, nerazumijevanju od strane drugih, ali i radosti i zahvalnosti“, rekao je don Mario.

Navodeći misao iz pastoralne konstitucije Gaudium et spes „Čovjek ne može potpuno naći sebe, osim po iskrenom darivanju samoga sebe“, don Mario je istaknuo da je „darivanje samoga sebe, svoga vremena i znanja, volje i strpljenja, u konačnici, svoga života za druge, poziv svima nama, svakom čovjeku, bez obzira kojoj vjeri, rasi, nacionalnosti pripada. A jedan od najboljih odgovora na taj poziv je i poziv liječnika, kako nekad, tako i danas.

Zahvalni Bogu na tom daru svima nama, zazivamo zagovor svetaca, kako bi liječnici bili svjesni veličine i ljepote svoga poziva, a svi mi više zahvalni za nebrojena dobra koja imamo preko toga poslanja“. Don Mario Karadakić je ovom prigodom čestitao medicinskim djelatnicima Dan liječnika.

Dr. Kujundžić, rođen u Grubinama kod Imotskog 5. ožujka 1952., iznenada je preminuo 19. svibnja 2019. u 67. godini života.

Bio je poznati zadarski liječnik koji se među prvim liječnicima upustio u privatnu praksu 1996., nakon rada u Općoj bolnici Zadar gdje je bio voditelj Odjela za gastroenterologiju. Taj gastroenterolog i internist bio je i vrhunski dijagnostičar omiljen među pacijentima zbog svoga znanja, stručnosti, neposrednog odnosa s pacijentima, svoje jednostavnosti i humanizma.

Bio je veliki ljubitelj umjetnosti te se uspješno bavio slikarstvom. Izlagao je na više izložbi. U svom umjetničkom stvaralaštvu autor je više od 600 portreta. Počeo je slikati u prvom razredu osnovne škole. Želio je upisati Likovnu akademiju, no ispunio je želju svoga oca koji je želio da njegov sin studira medicinu te je pokazao kako liječnički poziv živjeti plemenito u služenju ljudima.

„Organiziranjem te nadahnjujuće Izložbe želimo zahvaliti svim obiteljima naših dragih kolega liječnika koji su umrli prije ili tijekom pandemije te su otišli tiho i skromno, za njihovo nesebično sebedarje ugrađeno u liječničke doprinose općoj dobrobiti cijele društvene zajednice“, poručio je dr. Petar Lozo.