Izv. prof. dr. Migles, prof. dr. Dugalić i izv. prof. Begić održali predavanja u sklopu simpozija „Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj“
Prof. dr. s. Ana Begić i prof. dr. Vladimir Dugalić // Foto: IKA
U drugome dijelu izlaganja na prvome danu simpozija „Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj“ u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu u četvrtak 23. studenoga predavanja su održali izv. prof. dr. sc. Silvija Migles i izv. prof. dr. sc. Martina s. Ana Begić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te prof. dr. sc. Vladimir Dugalić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.
Prvo izlaganje održala je izv. prof. dr. Migles o temi „Socijalni nauk Crkve u teološkoj formaciji prema Veritatis gaudium“. U predavanju je govorila o važnosti koju socijalni nauk Katoličke Crkve ima za teološku formaciju i što o tome govore ključni dokumenti crkvenog učiteljstva o odgoju i obrazovanju. Kada je riječ o crkvenom odgoju i obrazovanju, nezamjenjivo mjesto imaju crkveni studiji čija je glavna zadaća teološka formacija, a središnji dokument je Apostolska konstitucija o crkvenim sveučilištima i fakultetima Veritatis gaudium – Radost istine, istaknula je.
Radi se, pojasnila je, o obvezujućem i mjerodavnom dokumentu koji je papa Franjo potpisao u Rimu 8. prosinca 2017. Bogata baština socijalnog nauka i pojedini socijalni dokumenti, sve od socijalne enciklike Populorum progressio Pavla VI. do socijalne enciklike Laudato si’ pape Franje, ukazuje na veliku zadaću crkvenih studija koji bi – poznavanjem socijalnog nauka – trebali stvarati puteve i procese za izgradnju nove, bolje kulture, podsjetila je prof. Migles.
Spomenula je i smjernice koje papa Franjo donosi u apostolskoj konstituciji Veritatis gaudium, i koje svoj glavni sadržaj pronalaze u četiri temeljna kriterija za obnovu crkvenih studija i njihovog doprinosa misionarskoj Crkvi „koja izlazi“. Istaknula je četiri kriterija: kontemplacija i duhovno, intelektualno i egzistencijalno uvođenje u srce kerygme, dijalog na čitavom području, mudro i kreativno provođenje interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti te hitna potreba ‘umreživanja’ među različitim ustanovama.
„Ta četiri kriterija imaju obvezujući karakter i odnose se na sve crkvene fakultete, tako i na teološki fakultet; svoje obrazloženje tih kriterija daje i socijalni nauk Crkve koji se pod socijalno-etičkim vidom bavi različitim socijalnim i društvenim temama i time otvara svjetovne teme za katoličku teologiju u cjelini. Stoga se na socijalni nauk Crkve ne može gledati kao nešto marginalno, već je socijalni nauk Crkve u samom srcu evangelizacije“, dodala je predavačica.
„Nije sporno da socijalni nauk Crkve osnažuje teologiju i važno je da postoji na teološkim fakultetima. Problem je više pitanje interesa za njegovim postojanjem i zanimanja za svu njegovu složenost, uključujući i njegovu povezanost s crkvenom tradicijom kojoj pripada, interes za njegovim ispravnim vrednovanjem, jer nije sve što se stavlja pod nazivnik socijalnog nauka Crkve i socijalni nauk Crkve“, zaključila je izv. prof. dr. Silvija Migles.
Zatim su zajedničko izlaganje o temi „Socijalni nauk Crkve kao nadahnuće (kršćanskom) oblikovanju savjesti“ održali su prof. dr. sc. Vladimir Dugalić i izv. prof. dr. sc. Martina s. Ana Begić. Prof. dr. Dugalić naglasio je da „dosadašnja istraživanja pokazuju kako često odgajamo da netko bude dobar čovjek, koji vrši zapovijedi i čini dobro, ali u svojoj nutrini ostaje zarobljen u određenoj individualnosti, čak i svojevrsnoj sebičnosti. Možemo činiti dobro iz raznih motiva. Uočavamo, također, određenu pasivnost kada je riječ o društvenom angažmanu. I tu se očituje kako odgoj za istinsku savjest mora biti prožet socijalnim naukom Crkve. On je ljubav u istini u društveno-socijalnim pitanjima“, naglasio je prof. dr. Dugalić.
Dodao je da „socijalni nauk Crkve pomaže u oblikovanju savjesti na sliku Božju i u oživotvorenju ljubavi prema Bogu i bližnjem. Papa Franjo poziva na univerzalno bratstvo, a načela socijalnog nauka Crkve na zauzimanje u ostvarivanju općeg dobra, promicanje duha solidarnosti, uzajamnosti, supsidijarnosti, preferencijalne opcije za siromašne, a napose na poštivanje dostojanstva ljudske osobe“.
„Socijalni nauk Crkve nije ideološki ili pragmatični sustav usmjeren definiranju i uspostavi gospodarskih, političkih i društvenih odnosa, nego brižljivo izrađena formulacija rezultata pomnog razmišljanja o složenoj zbilji ljudske egzistencije u društvu i na međunarodnoj razini, i to u svjetlu vjere i crkvene predaje. Na tragu svega navedenoga zanimljivo je promišljati o implementaciji socijalnog nauka Crkve u nova područja koja pred nas stavlja rapidan razvoj tehnologije“, upozorila je, između ostloga, izv. prof. dr. Begić, posebno spomenuvši ChatGPT i Franjinu ekonomiju.
