Moći sv. Šimuna Bogoprimca uzete iz tijela sv. Šimuna koji se čuva u zadarskom svetištu sv. Šime darovala je Zadarska nadbiskupija Križevačkoj eparhiji da se čuvaju i časte u grkokatoličkoj crkvi u Jastrebarskom 2014. godine i upravo na taj dan svečanom procesijom su prenesene u crkvu u nazočnosti zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića, križevačkoga vladike Nikole Kekića i apostolskog nuncija Alessandra D’Errica, mnoštvom svećenika i vjernika.

Na liturgiji u subotu su sudjelovali poglavari i bogoslovi Grkokatoličkog sjemeništa iz Prešova u Slovačkoj koji su pjevali svetu liturgiju, zatim ukrajinski i mađarski bogoslovi te gradonačelnik Jastrebarskog gospodin Zvonimir Novosel.

U homiliji je nadbiskup Zgrablić istakao kako Zadarska nadbiskupija s ponosom rado čuva i Narod Božji časti u Zadru već preko 820 godina tijelo sv. Šimuna Proroka ili, kako ga u Zadru rado nazivju, Šimuna Bogoprimca. Upravo u Zadru, prema tradiciji, nalazi se neraspadnuto tijelo Šimuna koji je tijekom čina prikazanja u jeruzalemskom hramu iz ruku Marije i Josipa primio i držao dijete Isusa u naručju, kazao je nadbiskup, pozvavši vjernike da  promisle o liku sv. Šimuna čije se relikvije časte i u toj župi i čije riječi „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj u miru…“, nadahnute Duhom Svetim, milijuni kršćana diljem svijeta izgovaraju svake večeri moleći večernju molitvu iz Časoslova Naroda Božjega (usp. Lk 2, 29 -32).

„Sv. Luka Evanđelist nam ne predstavlja sv. Šimuna kao povijesnog lika, nego kao model vjernika. Tako ni relikvije sv. Šimuna koje častimo ne vraćaju nas u prošlost, nego nam sada prikazuju živu vjeru i stvarnost njegove nazočnosti u Bogu. U liku Šimuna pronaći ćemo odgovore na važna kršćanska i životna pitanja o smislu života i načinu prepoznavanja Isusa i Božjeg djelovanja…. Šimun, pun Duha, usprkos svojoj poodmakloj dobi, starosti, čovjek je nade. ‘Iščekivao je Utjehu Izraelovu,’ (Lk 2,25) reći će sv. Luka. Zasigurno je Šimun čitao riječi Izaije proroka: ‘Ogolio je gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega’ (Iz 52, 10) i ‘postavit ću te za svjetlost narodima da spas moj do nakraj zemlje doneseš’ (Iz 49, 6). Sv. Šimun prepoznao je kako se riječ proroka Izaije sada počinje ostvarivati u Mesiji, Isusu, kojeg drži u rukama” naglasio je mons. Zgrablić.

„I naša vjera počinje slušanjem. Bog prvi nama progovara. Bog prvi nama ide u susret. Bog prvi nas ljubi. Da bismo mogli prepoznati Božji glas,  da bismo ga mogli prepoznati kad nam dođe u susret, da bismo mogli osjetiti njegovu ljubav, potrebno nam je njegovo svjetlo. To ‘svjetlo od svjetla’ (Vjerovanje) je Isus Krist kojeg upoznajemo i susrećemo u Svetom Pismu. To svjetlo koje nas prosvjetljuje je Duh Sveti koji izlazi od Oca i Sina i liječi našu duhovnu sljepoću…. Možemo se pitati: Je li i koliko čitamo ili slušamo Sveto Pismo da bismo se napunili Duhom Božjim koji nam je potreban da bismo prepoznali Isusa koji se polaže i u naše ruke? Prepoznajemo li Isusa koji svaki dan dolazi u hram našega života? Jesmo li svjesni da smo mi Hram Duha Svetoga. Očekujemo li i mi od Boga spasenje, to jest najveće i konačno dobro? Vidimo li u Isusu ‘svjetlost na prosvjetljenje naroda?’ (Lk 2,32), svjetlo našeg života“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo kako Šimun u svojoj starosti i čekanju nije zatvoren u prošlost, već je otvoren budućnosti. Nije umoran od života i čekanja, razočaran nad prošlošću, ispunjen neizvjesnošću. Šimun je otvoren za novo, sposoban je gledati u budućnost. Šimun grli dijete koje simbolizira novo koje uvijek Bog donosi i daruje čovjeku, naglasio je zadarski nadbiskup.

„Gledajući Šimuna i razmatrajući o njegovom životu i mi shvaćamo isto. Isusa Majka Crkva stavlja i u naše ruke. U svakoj svetoj pričesti Majka Crkva Isusa polaže u naše ruke.  Kao što se veliki Bog sakrio u malo dijete da bi ga Šimun mogao držati u rukama, grliti i ljubiti, Isus se sakrio u poniznost posvećenog kruha da bismo ga mogli također primiti u svoje ruke, u svoje srce i sjediniti s njime. Šimun je prije svega čovjek Hrama, čovjek molitve. Molitva je Šimunov život osposobljava da i u trenucima slabosti, nemoći, starosti, slavi, blagoslivlja i zahvaljuje Bogu. Isus, Svjetlost svijeta,  kojeg drži u rukama, nadahnjuje ga da moli s pouzdanjem i predanjem: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!’ (Lk 2, 29). Grčka riječ ‘otpuštati’ u hrvatskom prijevodu znači ‘razvezati zavezano’ (glagol grč. ‘àpolùeis’ znači: ‘Odrješuješ moju zavezanost’). Šimun osjeća kako mu je Bog dao doživjeti vrhunac njegove molitve držeći u rukama Dijete, Kneza mira, spasitelja, Mesiju i Otkupitelja koji donosi puninu mira, razvezuje, razrješuje i raskida sve okove grijeha, prolaznosti i smrtnosti. Iskustvo Boga koje Šimun doživljava prihvaćajući novorođeno Dijete u ruke je oslobođenje koje donosi mir. Dijete je punina koja daje smisao životu. Bog se i nama želi objaviti ‘sada’, ovog trenutka, u našem životu. Sada, usprkos svemu, pa čak i usprkos našim tminama“, kazao je nadbiskup, završivši molitvom da zagovor sv. Šimuna i nama  pomogne da se ispunjamo Duhom Božjim kako bi  u svakom trenutku mogli prepoznati Isusa u našem životu kao svjetlost na prosvjetljenje tmina našega života i Isusa  koji se i po svakoj euharistiji stavlja u naše ruke da bismo ga mogli ljubiti sve do trenutka potpunog zagrljaja u vječnosti.

Na kraju slavlja vladika Milan Stipić se zahvalio nadbiskupu Milanu Zgrabliću i Zadarskoj nadbiskupiji na tako „velebnom daru“. Nadbiskupu, vladiki i svima zahvalio je na kraju i jaskanski grkokatolički župnik o. Marjan Jeftimov.