Jeruzalem i Šibenik povezani u duhu
Franjevački kustos i definitori slavili misu u Jeruzalemu u kapelici Apostolske delegacije na 50. obljetnicu Tavelićeve kanonizacije
Jeruzalem (IKA)
Franjevački kustos Svete Zemlje fra Francesco Patton, OFM na 50. obljetnicu kanonizacije sv. Nikole Tavelića i drugova, 21. lipnja, slavio je misu u Jeruzalemu.
Na 50. obljetnicu kanonizacije sv. Nikole Tavelića, kustos Franjevačke kustodije Svete Zemlje fra Francesco Patton u zajedništvu s definitorima slavio je misu u kapelici Apostolske delegacije za Palestinu i Jeruzalem koja čuva oltar sv. Nikole Tavelića. Na taj način bili su povezani u duhu sa slavljem u Šibeniku.
Kustos je u nemogućnosti sudjelovanja na slavlju u Šibeniku uputio prigodno pismo, u kojem je među ostalim naglasio ljubav i pobožnost hrvatskoga naroda, a osobito šibenskih vjernika, zahvaljujući čemu se ukorijenila i razvila kroz stoljećâ svijest o svetosti Nikole Tavelića i njegovih drugova, koji su ispunjenje svoga misionarskog poziva živjeli u Jeruzalemu, i okrunili ga mučeništvom.
Kako se prisjetio sâm sveti Pavao VI. u homiliji održanoj prigodom kanonizacije, posrijedi je mučeništvo življeno kao „svjedočanstvo, odnosno, subjektivna i objektivna potvrda vjere,“ motivirano željom za davanjem vlastita života iz ljubavi prema Isusu Kristu – „apsolutno očitovanje ljubavi”, što „potvrđuje savršenu ljubav“, ističe u pismu fra Patton.
Također podsjeća kako za kršćane Svete Zemlje, koji čine svega 2% stanovništva, „svjedočanstvo svetoga Nikole i njegovih drugova tvori primjer kršćanske jakosti i odvažnosti, iako su se vremena duboko promijenila te se danas njihov način evangelizacije ne bi dao ponoviti. Nikola i njegovi drugovi naši su prvi mučenici – dakle, oni koji su svojom krvlju učinili našu misiju plodnom. Njihovo svjedočanstvo, u tim stoljećima u kojima nikada nije bilo lako ovdje utjeloviti miroljubiva načela franjevačke misije, motiviralo je na tisuće braće, iz čitavoga svijeta, dati život sa svoje strane: u služenju malenoj mjesnoj kršćanskoj zajednici, u održavanju živom kršćanskoga spomena svetištâ što pripovijedaju o otajstvu utjelovljenja Sina Božjega, i našega otkupljenja, u primanju hodočasnikâ željnih obnove vjere u doticaju sa Svetim mjestima, u služenju siromasima i bolesnima svih vjera, svjesni kako to sa sobom nosi pogibao od smrti uslijed kuge, kolere, i drugih zala.“