Jurjevo u Zagorju Ogulinskom

Liturgijskom glazbom misu je uzveličao župni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića i Bernarde Puškarić.

Upravitelj župe vlč. Mario Vazgeč u svojoj je homiliji poručio: „Crkva danas slavi blagdan Sv. Jurja. Smisao svetaca je da budu danas nadahnuće za vjernike. Uvijek iznova u njihovim životima treba tražiti aktualnost za određeno vrijeme i sredinu. Istinski sveci su uvijek aktualni i suvremeni. Danas se pitamo što je i tko je sv. Juraj i što on znači nama danas, osobito našem narodu i Crkvi u Hrvatskoj”.

Osvrnuvši se na život sveca, propovjednik je kazao kako je „Juraj bio vojnik vitez. Svaki se vojnik bori za nekakav mir, no taj mir može biti lažni ili pravi mir. Ljudski mir na koncu ipak ostaje samo izvanjski. Juraj je to dobro uvidio. Shvatio je da ljudi za istinski mir moraju ostvariti unutarnji mir. To je moguće samo u povezanosti s Gospodinom, Mironoscem, Kraljem duhovnog, unutarnjeg mira Kristom. Od vojnika tijela, Juraj je postao vojnik duha. Kao što je bio nezaustavljiv kao vojnik tijela, još gorljiviji je postao kao borac duha. Bilo je to vrijeme kada je vladalo bezboštvo i poganstvo. Juraj se sjećao u kojem su ga duhu odgajali njegov otac i majka, oboje Kristovi vjernici. Od njih je znao koje su istinske životne vrijednosti. Nije ih htio napustiti ni onda kada je kralj htio nametnuti narodu poganstvo. Juraj je ustao protiv kralja. Ostavio je i karijeru i slavu i bogatstvo. Ničim se nije dao vezati. Umjesto običnog oklopa uzeo je neprobojni oklop Kristove vjere i nosio ga je neustrašivo sve dok ga u eri Dioklecijanovih progona nije zadesila mučenička smrt, iza koje svijetom niču crkve, samostani, nastaju kipovi, slike, pišu se knjige, toliki se krste Jurjevim imenom”.

„U našoj Domovini sv. Juraj je zaštitnik vojnika, konja i ratnika. I nama je stoga danas nasljedovati ovoga sveca. Naša Hrvatska neprestano je razdrta i optužena samo zato jer je htjela biti u svijetu, jer je željela biti, a ne sići s pozornice povijesti i s njom ovaj Hrvatski narod i naša mučenička povijest. Hrvatska je kriva jer je htjela biti živa. Mnogi su se pokolebali. Tako su bili pokolebani i Isusovi učenici vidjevši Isusovo razapinjanje. I mi smo bili pokolebani vidjevši i gledajući kako se razapinje naš narod i naša Domovina. Svi bi htjeli čak ostaviti te kategorije i povući se u svoju privatnost kao što su se i učenici povukli u svoje galilejsko primorje i ostavili Kristov poziv i vratili se svom starom poslu. Ali može li se ostaviti ono što se ljubilo. Što je čovjek kad ostavi ono što je volio, što smo mi ako ostavimo svijest o svom narodu, svojoj povijesti, svojoj Domovini. Obični izgubljenici, bezimenjaci, brojevi bez imena i prezimena, bez identiteta, slučaj su, nesreća, ništa. To znači biti bez ponosa, bez dostojanstva, to znači ne biti čovjek”, kazao je vlč. Vazgeč.

„Čovjek mora imati svoj značaj, svoju ukorijenjenost u prostor i vrijeme, u povijest, obitelj, narod, jezik, kulturu, smisao. Ako sve to ostavimo i uputimo se u globalni svijet, što smo onda mi, kost i koža, tegleća marva, bezimeni robovi ili roboti novoga vijeka. Upravo tako poljuljanima i uznemirenima dolazi nam Krist i kaže ‘Mir vama’. To je temeljno poslanje Kristova pojavka. Mir usprkos silini medijske moći, laži, novca i vojne sile, jer istina i pravda moraju pobijediti(u čije se postojanje danas sve više sumnja). U taj mir, istinu, pravednost je mladi vitez Juraj povjerovao. Ostavio je sve i otpočeo borbu protiv zmaja i porazio ga, a svoj život položio je u doba najokrutnijeg cara staroga Rima Dioklecijana. I danas nam trebaju ljudi koji će biti spremni sve ostaviti i ne dati se ucjenjivati ni pod koju cijenu, nego služiti samo Bogu, Crkvi i Domovini. Poput Juraja dići glavu gore. Može se i protiv imperija novoga Rima, novog poganstva, novog zmaja današnjeg zloduha. Traže se mučeništva, hrabrost, viteštvo i ne navezanost. Tu je smjelost imao sv. Juraj i zato je toliko slavljen. Imajmo je i mi”, zaključio je vlč. Vazgeč.

Nakon mise održan je folklorni koncert na kome su nastupili domaći KUD Sv. Juraj, KUD Tounjčica iz Tounja i KUD Sveti Fabijan iz Zagradca.